MALI SUNCOKRET
27.11.2012., utorak
BRUSNICA I ARONIJA
Što ti je moda!
Prije desetak godina svi smo u frizeraju pričali o brusnici. Uz ono standardno... molim šišanje, za promjenu ovako ili kao prošli put, boju po starom ili za nijansu svjetliju, tko se razveo i tko je koga, uskočila je voćka brusnica. Izvirila je iz hrpe časopisa za frizeraj tipičnih i nametnula se kao bitna tema svojim oblikom, bojom, rastom i pričama o ljekovitim svojstvima i okusu. Govorilo se kako je to prirodni antibiotik od čijeg lišća se prave čajevi, a plodovi su riznica neophodnih vitamina A i C, minerala te biljnih vlakana. A tek prerađena...neodoljiva je u džemu, sosovima, čokoladi i sokovima. Kako tad nisam bila zainteresirana za sadnju i sorte, američku ili europsku, i eventualni biznis, tema mi je vremenom postala nezanimljiva, a svela se na ugodu povremenog konzumiranja uglavnom prerađevina. Ne znam točno kada se u naše frizerske priče uvukla aronija kao jedna od tema, ali znam da sam tad već imala dvije posađene čisto iz radoznalosti i dopadljivosti imena. Iako biljka potječe iz Amerike, njena vrijednost je tek uzgojem u Europi prepoznata. Doduše, znali su i Indijanci za ljekovita svojstva tog voća, ali su Europljani otkrili da je to i „vitaminska bomba“, kako piše u nekom od časopisa u frizeraju, antioksidans i lijek za sve organe, koje naravno zbog dugog niza neću nabrajati. Temu aronije je danas potakla frizerka u praznom i prohladnom salonu. Dva sata smo se družile da nam nitko nije zasmetao, a za divno čudo nismo stigle dotaknuti ni jedan biser iz žutih oglasnika. Bile smo skroz ozbiljne. Pričala je kako je „propala“, samo što to još nije oglasila na vratima umjesto radnog vremena, i da ne računa da će joj bilo tko nakon mene do njegovog današnjeg isteka navratiti u salon. I ja sam se požalila i rekla otprilike ovako: Nije mi jasno da sam uspijevala urediti solidan građanski život tročlanoj obitelji s jednom plaćom tolike godine, a ne znam kako ćemo nas dvoje u preostalom dijelu preživjeti s jednom mirovinom. Onda smo se uz priču o bolestima, a ne zbog mode i razonode kao prethodnih godina, osvrnule na aroniju. Na kraju je frizerka uz blagi smijeh rekla kako bi ona da ima moje uvjete, posadila aronije i krenula u avanturu ka novom biznisu. Zatekla me, ali i ozarila idejom. Rekoh kako ću unatoč godinama, ozbiljno porazmisliti o tom. Već imam dvije, a dvije po dvije... i tako, do krova. Ali ne večeras... jok... južina je. (Uploaded on Jun 11, 2011Roy Gardnerra) A baš su male;  i oporog okusa, ali lijepo cvatu:  |
Hvala Đorđe! 
