Volim „ono nešto“ u ljudima...ono što ne mogu riječi dočarati, što ne podnosi opis i što se nevidljivo lijepi za mene; ono što ne nestaje i nastaje, nego uvijek postoji.
Nešto od tog, ponekad, mogu oživjeti i na blogu, i kasnije uhvatiti, opipati, a ne samo nijemo pomisliti: čini mi se da sam...U tom nečem, nema prevare, i unatoč mogućnosti laži, nema lažnjaka.
Da.
Nekad sam voljela glumca Jean-Louisa Trintignanta. Jedan od najdražih njegovih filmova bio mi je “Voz”
(tako sam to tad zvala), a zatim “Jedan čovjek i jedna žena.” U vrijeme kada sam pisala o tom, nisam imala pojma da li je on uopće živ. Nisam se ni potrudila saznati, jer to ne bi ništa izmijenilo u besmrtnosti onog što volim. No, ono što mene usreći s vremena na vrijeme, i osvježi me nekom nazovimo nadom, i osnaži me, je čudo smisla naknadnog otkrića.
Jer, dok sam se tad sjećala sebe, kroz omiljene filmove čiji je on bio akter, taj glumac, potopljen zaboravom i sudbinom francuskog filma, i osobno potonuo nakon tragične smrti kćeri (2003)., što također nisam znala, oporavio se od tuge toliko da je poželio nastaviti disati, i uspio snimiti još jedan film. Baš tad.
Dragi moji, to je i takav je, moj najdraži francuski glumac:
Žan Luj Trentinjan (81).
(Prenio korisnik continentalzzz 2. 11. 2008.)
(Prenio korisnik TaNka010101 20. 11. 2011.)
(13. 05. 2012. objavio Klaatunes)
(Published on May 17, 2012 otaviotuf2009)
DODATAK:
| nedjelja 2.12.2012
"Ljubav" je najbolji europski film
Na 25. dodjeli Europskih nagrada za film ubjedljivo je trijumfovala „Ljubav” (Amour), dirljiva priča o starosti i umiranju Mihaela Hanekea snimljena u francusko-njemačko-austrijskoj koprodukciji.
Osvajač „Zlatne palme” odnio je nagradu za najbolji europski film, režiju, glumca i glumicu.
Nagrađeni glumci Žan-Luj Trentinjan i Emanuel Riva nisu prisustvovali svečanoj dodjeli na Malti (Trentinjan je imao obaveze u pozorištu, a Riva je bolesna) ali su poslali poruke zahvalnosti. (Izvori:razni)
2. DODATAK:
07. 01. 2013.
Jean-Louis Trintignant: Umiranje
Moja majka bila je zaljubljena u dvojicu glumaca. Jednoga je poznavala, drugi je bio Jean-Louis Trintignant, u filmu “I Bog stvori ženu”. Dugo je među njezinim papirima bio Trintignantov poster, objavljen u magazinu Čik. Mlad, gol do pasa, na nekom kajiću nasred mora, gleda ravno u objektiv.
*
Hanekeova tema nije filmska, nego je književna. On je, dakle, snimio nemoguć film. I po tome je sličan Kieslowskom. Imao je Jean-Louisa Trintignanta, koji je činio ono što glumcu, a ni čovjeku, nije dato da bez velike muke ili ljubavi čini. Odigrao je samoću umiranja. Barem u Trintignantovom slučaju, moja majka je imala ukusa za muškarce.
Miljenko Jergović, Subotnja matineja, 05. 01. 2013.
Post je objavljen 12.11.2012. u 00:29 sati.