smotani

utorak, 28.09.2010.

slatke "objave"...:)

Prošao je još jedan sumorni, magloviti i kišni vikend. Baterije su malo popunjene ali su, slijedom niza monologa, razmišljanja, pomalo i ispražnjene. Situacije koje su dovele do pada raspoloženja dovele su i do puno tamnijih misli, ali, nastojao sam sa svojim dnevnikom razriješiti, makar «slovo u slovo» pokoju dilemu. Nemam pojma koliko sam uspio, ali je činjenica da u jednom trenutku šetnje uz, opet naraslu, Savu, nisam primijetio razliku između kiše i još nekih, slanih materija koje su klizile niz moje lice. . . No, dobro. Kako god, kišni je vikend prošao. Nekada sam volio kišu, uživao šljapati po lokvicama.... dok, unazad par mjeseci.... ne mogu je smisliti... podsjeća me na dan koji bi volio da se nikada nije dogodio, na nedjelju, poslije koje sam poželio nikada otvorti više oči.... ali, kako mi ni to ne ide po mojim željama, kako ni za to nemam dovoljno sreće, snage ...ostao je samo gorak okus u ustima kojeg ništa, baš ništa, neće nikada isprati...... Valjalo je poći u novi tjedan, ma kako kišovito, ma kako raspoloženo.... ujutro sam, iz osobnih razloga, kasnio...i, dolazim ja, a moje drage cure šu-šu..... gledam, okrećem se, upitan pogled..a ono...tišina..... i pitanje..a di si ti? No dobro, moram li ja baš na sva pitanja dati odgovor, mogu li neke moje stvari ostati moje? Sjednem ja, a one, onako umiljato... kako si? Oćeš kavu? Ne bu dobro...ne bu... ne pamtim kada su me zadnji puta pitale za kavu... obično sam ja taj koji jutarnju pije sam, jer, uobičajeno, dolaze prije mene ( pričao sam vam... prošo me radni entuzijazam i dolazak sat vremena prije gonga) gledam ja, i, pomalo smušeno, zamolim kavu....čekam, i pitam se što slijedi..... sjednu moje dame, gledaju me.... ja se spremam na balkać, zapalit uz kavu...a jedna od njih.... « Smoto, ček malo...nešto ti moram reć..:» gledam ju, upitno.... pogledam druge cure.... neka tajnovitost i znatiželja istovremeno je izvirala iz njihovih očiju.... tiho, jako tiho je započela, otprilike...» znaš, moram ti reći da će moja mala curica dobiti bracu ili seku...» zastao sam... gledao sam je širom otvorenih očiju..... znam, znam koliko dugo i žarko žele drugu bebu... malo mi se zamaglio pogled i već sam je vidio duplu.... ima li ljepše vijesti nakon tako depresivnog vikenda? Prišao sam, zagrlio ju, poljubac u obraz i..... što reći do... ma radujem se i neka je sretno! I tako, uz malo sjete, krenula je šala na njen račun, ali, poneka strelica krenula je i u mom pravcu.... i, kako ja uvijek moram nešto bubnuti.... tako sam opet potrčao, kao divlji konj ( čak je i kenjac pametniji od mene), korak unaprijed.... prišao sam neudatoj kolegici i važno izjavio...e kad mi...... a ona zastane, pogleda me... pa kaj ti nisam rekla? Mi već jesmo!! Sad sam malo zapeo... kaj jesmo? Ko? Ti i ja? Kada? Kaj je tebi? Pomalo zbunjen nisam uopće kužio o čemu je riječ.... a ono.. .eto razloga novom veselju... u petak, kad me nije bilo ovdje, mladica je objavila da.... čeka bebu.....?! aaaa ... pa kako meni niko nije prijavio?? Ja uvijek sve zadnji saznam! I, naravno, krenule su šale i pošalice i na njen račun, ponudio sam se odraditi drugi dio porodiljnog – ali, dobio sam zabranu, jer, buduća majka kaže ovako...» A ne!!! Dijete možeš priznati, ali na porodiljni nejdeš jer...imaš veću plaću!» Hm... sve bi bilo donekle šaljivo da... nije to toliko glasno rekla da je pola hodnika čulo tu izjavu... ne, ne moram vam reći kakve sam poglede, upitnike dobio.... ja tata... . eh... ali, alo, nisam..nisam ja taj... tata slavi već dva dana i pomalo je izvan svih vremenskih zona ... kako situacija na poslu postaje alarmantna... počinju otpuštanja, nema, NEMA novih zapošljavanja, a moje djevojčice, opet, serijski i lančano, jedna po jedna.... la pa pa ... pih.... cijela stvar prevedena je ovako...» ma Smoto, mi to radi tebe... sad garant ostaješ na poslu..:»...eh.. Dakle, za sada su dvije poznate sa okvirnim datumom «odlaska», treća tek zbraja, a četvrta...ona je najslađa..:» pa ne bi znala, zapravo, još nismo potvrdili..». dobro, treba to i vedrije gledati, posao će se sukcesivno natovarivati na naša leđa – a kako ta naša su malobrojna...bit će fešte... nakon ovakvih informacija, sve, baš sve sam cure «postrojio»...izvršio « oglede « - malo sam provjerio njihove vanjske pokazatelje... iskreno... «mama», jako, jako si mi sumnjiva... imaš li mi nešto za reć?? «Mamaaaa», zar i tiii???? Sa jučerašnjim šokom moram se pomiriti... slatka iznenađenja... zato sam danas, budućim mamama, mogućim mamama i inima donio dvije litre mlijeka.... pogledale su me, i kao... pa nisi trebao, hvala... « ma, ok...vratit ćete mi uskoro « ( šala, naravno). Veću šalu priredili su mi budući očevi kada su mi dali u zadatak da ih sada malo pripazim.... hm...hm.... «ja neka pazim a vi ste uživali?!» e pa lijepo, meni uvijek teži dio posla Da, dijelim njihovo oduševljenje, opet ću imati podmladak za igru sa kockicama...ali ipak, malo sam ...sjetnički.... No, nećemo kvariti ovo raspoloženje..... Dragim mojim curama koje će uskoro – neke opet, neke tek prvi puta, put majčinstva, poklanjam ovaj spotić . . da se priviknu na slatke mališane i njihova slatka zapomaganja... mi bi još .... braci i seka.... I, dok sam ja lagano slagao ovaj spotić, odjednom... s lijeve strane ekrane, ulete mi dva mališana.... mali zecovi sa Vidričinog bloga...aaaa...draga Vidrice, ulovio sam ih, nahranio i spremio ;))))) hvala ti što si mi dala male slatkiše na čuvanje ;)

- 21:00 - Komentari (41) - Isprintaj - #

petak, 24.09.2010.

sunce, rujanfest, magla...

Konačno sam i vikend dočekao. Ludi se tempo nastavlja. Jučer, da bi se malo osvježio za današnji naporni dan koji mi je slijedio, otišao sam na Rujanfest. Malo prošetati, protegnuti noge, udahnuti sunca koje je, konačno, zasjalo... No, već na samom ulazu bio sam pomalo razočaran... nije bilo muvinga, štandova, ljudi, kao prethodnih godina.... Slavonska kuća sa svojim specijalitetima zadržala je, osim svog mjesta na ulazu i donekle pristojnu posjećenost.... Obrtnički šator nije zračio niti izlagačima ali niti posjetiteljima kao prije...... Pomalo razočaran, sa svojom sam kumicom, utažio bol u slatkišima – s jednom razlikom, ona je ručala pa joj je slatko baš leglo...a ja, ja sam zasladio... I dok su klinci otišli u luna park mi, odrasli, čekali smo ih u Irskom šatoru – pomislio sam, kad već ne mogu u Irsku, mogu barem popiti Irsku pivu..... i, poslušati Irsku glazbu... no, malo je razočarenje bila i činjenica da se puštala naša glazba. Kada sam konobara pitao za pojašnjenje – jer, na plakatu piše nešto sasvim drugo, pojasnio mi je . jučer je bio bend, ali, ne isplati nam se svaki dan – jer i oni su, kao i većina lokala, prazni.... pitao sam ga zašto bar onda na CD ne puštaju Irsku umjesto naše glazbe? Slegnuo je ramenima i otišao..... dok smo mi pijuckali pivu i malo komentirali neke od magnetića koje smo kupili jedni drugima ( neke od ovih) klinci su užurbano koristili neke od naprava u luna parku..naravno, osim već je pala i noć – žurili smo na seriju ( naravno, Šeherezadu) ali, mjesta pod šatorima i dalje su bila prazna..... svirači sviraju......... no, kako me danas čekao naporan dan trebalo je poć kući... Ujutro, kad sam pogledao kroz prozor nisam bio siguran spavam li ili..... da, opet magluština od koje nikako da progledam..... počela je doista, na velika vrata jesen prilaziti..... Ni prelaskom preko Save, u Novi Zagreb, situacija nije bila bolja. U Travnom su me iznenadili mali prometnici A pored Dugava prema aerodromu – situacija gotovo nevidljiva..... Kako je dan odmicao, budio se, tako je i sunce, polagano, ali sigurno tjeralo maglu – i, kad sam se vraćao sa «posla» malo sam se oraspoložio . jer, nakon jutarnje magle, sati i sati pomalo ispraznih razgovora, nešto mi je osvježilo i zatoplilo dan Malo sam se nasmijao kada sam, u neposrednoj blizini INA –ine upravne zgrade ugledao ovu Petrolovu reklamu – e kada bi svi mi tako mislili...... Eto, i Hypova zgrada je procvala.... I, iako je uz Savu sumaglica....Ministarstva, koja su jutros bila maglovita kao da su progledala Neboderima koji se nalaze u blizini konačno sam vidio i vrh, a nasip, opet je obasjan bojama koje navlače jedan osmijeh na lice - osmijeh broj 1631 I, dok me za vikend čeka brdo uobičajenih poslova postavljam si, posljednjih dana, pitanje (na žalost, ne mogu vam ga pojasniti, ali da me kopka....kopka!) «Kada bi se trebao osjećati osiguran jednom dodatnom, stvarnom, zaštitom zašto se osjećaš više izložen mogućim opasnostima?» što više o njemu razmišljam to se više osjećam.... nesiguran ...

- 21:00 - Komentari (42) - Isprintaj - #

utorak, 21.09.2010.

Magle ...

Počelo je.... Ne volim jutarnje magle. Kad pogledam kroz prozor i ne vidim ništa, cijeli mi je dan – na krivo. No, dok sam krenuo na posao i vrijeme je progledalo, sunce provirivalo... Jesen je naglo i hrabro zakoračila. Hladnoća koja me prostrelila do najsitnije košćice – ko mi kriv što mislim da je baš vrijeme za laganu traper jaknu – podsjetila me da pitam: kad će grijanjeeeee??? Nevjerojatno je kak uvijek nađu nekih 0.02 stupnja da ne puste grijanje ... i, nikad mi to sa tzv. centralnim, neće biti jasno – zašto se i ono ne može regulirati npr. dnevno – već moraš čekati toplanu da regulira za cijelu zgradu, najaviti se, pa kad dođeš na red – a kad dođeš na red vani je ili +20 ili 0 i ono što si najavio ne da nije primjereno nego je smješno. Vidim ja da se moj mali mozak ipak zagrijao... Cijeli dan smo pratili stanje vodostaja, nizvodno od Grada, jer, kolegica nam je ostala «odsječena» - htjeli smo pomoći, ali, u ovom trenutku smo bili suvišni – ali, uskoro, spremamo akciju ... ma znam da sada sigurno ne čitaš ovo jer ti nije ni do čega, ali, znaj draga, nećemo te iznevjeriti Negdje iza podneva osmijeh mi se popravio na broj 1650 ( ne znam hoćete li povezati moje osmijehe s trenutkom kada sam ih počeo brojiti...ali, jednom ću sigurno odati «tajnu»),,, čak ni povečanje cijene goriva me nije oneraspoložilo – jer, danima već ponavljam omiljene stihove moje majke... "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu." Iako sam, naravno, ostao malo duže na poslu nisam mogao ne prošetati do nasipa i uživo vidjeti stanje.... i, poželjeti svima nizvodno da se i kod njih voda počne povlačiti kao i ovdje.... Poneke, zaostale bare, lijepo su «igralište» za klince – nešto prije nego sam sliknuo dva mališana su isprobavala svoje gumene čižmice – siguran sam da će se majke veseliti Draga Josipa, pjesma je prekrasna, ali, ja se ipak nadam ... .da nije baš sve tako.... maglovito

- 21:00 - Komentari (30) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.09.2010.

val je prošao...

Dočekali smo i ispratili vodeni val... Moram priznati da ne pamtim ovakav vodostaj, da ne pamtim ovakvo prelijevanje.... Danas sam sav u strci i jedva sam, maloprije stigao do nasipa.... Put me nanio prema Lučkom. Kud baš danas?! Kada je dio prometnica zbog izljevanja što rijeke, što kanala zatvoren. Već na Jadranskom mostu sam shvatio da bi moglo biti gužve. No, pogled udesno i konstatacija – čini mi se da od stagnacije je ipak primjetan pad..ili se varam? Vozeći se dalje, sve više sam shvatio da sam totalno fulao dan za današnju aktivnost – ali, dogovoreno se mora odraditi. Naravno, samo sam najavio kašnjenje u neograničenim količinama.... Ovako sam se, mic po mic, vozio preko 50 minuta. Srećom pa nisam bio na rezervi. Pri nadolasku na nadvožnjak iznad kanala koji rasterećuje Savu ostao sam bez teksta. Pa di sam ja to? Jel to još jedna Sava? Ovaj kanal koji je gotovo uvijek suh djelovao je kao prava rijeka i da, on je uvelike rasteretio Savu, no, donio je i nevolje stanovnicima nizvodno.... Po povratku kući, gužve su se rasčistile..no, ipak sam zaključio da rijeka ne bilježi znatniji pad.... stari most je vrlo blizu vode..... (malo je mutno ...a, nije bilo gužve) I naravno, nisam mogao odoliti da se, makar na kratko ne popnem na nasip, pogledam izbliza tu snagu..... I ko kaže da i mi kopnjenaci nemamo odraz mjesečine? Nije ko morski, ali, ipak.. A da li sam još uvijek blokiran?...

- 21:00 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.09.2010.

u iščekivanju vodenog vala....

Vikend mi se cijeli poremetio. Od svega planiranog jedino što sam donekle napravio je posao za firmu. A mogao sam i bez toga. Vrijeme mi nije dozvolilo da se malo prošpanciram, ne – ne po špancir već po rujanfestu. Nadam se da će se vrijeme malo smiriti i da će i za to biti prilike... Jučer, na «prijevaru» me punica dovukla sebi. Znala je da na ručak ne bi došao pa se, po ne znam koji puta, poslužila «lukavstvom» i, naravno, kao i uvijek natrpala hrane kao da njen «sinek» nema kaj za jesti. Ali, hvala Vam punice, juha mi je danas došla ko melem na smrznutu dušu. I tako, jučer dok sam, usput, obavio i neke stvari, prelazim Savu i imam što vidjeti.... u petak je još bila u svom koritu – a jučer – skoro me šlag trefil kad sam vidio koliko je narasla. Istina, danima već kiša mrsi sve planove – ali nisam očekivao ovakav vodostaj. Još kad sam ćuo da val tek dolazi........ Jutros, odmah sam pohrlio proviriti kako stvari stoje – slika puno lošija od jučer, ali, obzirom na informaciju da vodeni val tek stiže, nimalo optimistično Stala je i kiša, odlučio sam u popodnevnim satima ( za kada su najavili val iz Slovenije) malo prošetati po nasipu. No, prije odlaska, nešto prije tri popodne, prekinula me tutnjava helikoptera. No, kako je brujanje trajalo i trajalo, shvatio sam da se ne radi o preletu –ovaj prizor nije bilo nimalo lijepo vidjeti – još da je vježba...iako se slabo vidi – daleko je, ali, čini mi se kao da je neko uspješno izvučen iz Save... i da, u vijestima sam čuo da je u zadnji čas spašen muškarac iz noćnog kluba uz Savu... Spuštanje specijalca izvlačenje spašenog I, konačno sam malo krenuo u obilazak nasipa.... još se nisam ni do kraja uspeo kad mi je dah oduzeo impozantan pogled došao sam do kraja nasipa – ukazala mi se široka Sava kakvu viđamo samo za većih oborina vidio sam da ima «još mjesta» za val koji se očekuje, ali, upalo mi je u oči mjesto gdje sam se sa frendom skrivao kad smo, ko klinci, propušili..... i dok će nasip, vjerujem, izdržati val koji se očekuje iza 20 sati, pitam se kako će ujutro izgledati ovaj predivan dječji parkić bacio sam još jedan pogled, nizvodno.... poželio sreću i ne probijanje nasipa stanovnicima uz rijeku a kako je izgledala akcija spašavanja našao sam na dnevnik.hr - razumijem da čovjek teško napušta svoje, ali, pitam se da li je ljudski život, da li su ljudski životi vrijedni takvog rizika. Hvala spasitelju, ali i gospodinu koji je, u zadnji čas ipak krenuo.... do zadnjega, čuvao je svoje i nadao se..... dodatak: ne znam, ali, vjerujte, ja nisam zabranio komentiranje..... izgleda da sam opet spam nisam već dugo bio .....

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.09.2010.

brava i jaaaa .....

Spomenuo sam Vam storiju s bravarom.... Kako sam ovih dana malo ( da malo) nabijen nekom pozitivno – negativnom ironijom, odlučio sam svoje misli zaposliti nečim što će me nasmijati, opustiti, odvući misli.... Upregnuo sam vijuge i...hop, prisjetio se storije s bravarom... (koja još nije gotova..ali, bit će) Prije, oko tri mjeseca, ( to je ona moja loša faza koja i danas traje ), došavši kući, kako je i red, zatvorio sam vrata, gurnuo ključ i.... ježi ga... pokušao sam okrenuti ključ a on ni makac. Ni lijevo ni desno a još manje van. Stoji ko zacementiran. Kako su protuprovalna vrata tako je i ključ sve samo ne normalan. U vrijeme kada smo ih ugrađivali ( 97 godine) zvali su ih «sef» a ja, ja sam ključ prozvao SeF jer mi ni na što, osim svemirca, nije djelovao. I, kako se taj ključ s unutarnje strane vratiju stavlja na jednu, a s vanjske na drugu – naopačku – stranu, ja sam za svoj primjerak odmah odabrao jedan od preklopnih – jer, ovako smotanom, činilo mi se da nikada neću fulati kako ga okrenuti. Ćinilo mi se... .preko 13 godina...a onda, onda mi se učinilo...grrrr... stvarno sam nakopačke okrenuo ključ! Pokušavao sam ga nježno iščupati, ali...bez uspjeha. Nazvao sam frenda koji mi je dao dva savjeta – upute: PRVO – zovi bravara – hitne intervencije za protuprovalna vrata..ali, budi spreman taj bi te vic mogao poprilično koštati... ( kao uostalom i sve..) DRUGO lagano tuckaj po ključu s druge strane – možda ga uspiješ izvaditi.... Ko prof. Baltazar sam šetao hodnikom ... mislio...i smislio... uzeo sam šrafciger, čekić i lagano tuckao....a ono – ništa se ne događa. Nakon ponovljenih konzultacija dobio sam novu uputu «pa daj «kresni» malo jače, nisu to tvoje biljke» hm... pokušao sam malo jače, pa još malo, pa još..... odjednom od tog «malo jače» osjećao sam se kao da kopam temelje... sad već, pomalo izluđen, kresnuo sam poprilično jače i... Aleluja, ključ se počeo pomicati u željenom smjeru i , nakon kratkog vremena ponosno sam ga držao u ruci, gledao, čudio... Uzeo sam drugi ključ, zaključao vrata –ali, osjetio sam da pri okretanju malo «grebe» i to – s unutarnje strane .... funkcioniralo je sve do prije desetak dana – potrošio sam nekoliko (sve ) rezervnih ključeva (izglodalo ih, ma ne ja -brava) i ostao na zadnjem primjerku.... Zaključavanje gornje brave s unutarnje strane je nemoguće – vrtim ključ, ali ne uspjevam zaključati –OK, imam donju bravu, a i tako, nema straha – ma ko bi mene ukrao? Ipak, dobra je stvar što, iako teže, uspjevam zaključati i otključati s vanjske strane... i, odlučim se, konačno, pozvati stručne službe..... Nazvao sam, opisao gospođi ukratko događaj i posljedice, i prešli smo na utvrđivanje tipa vratiju (stara su pa moramo dijagnostiku dobro postaviti) kakve ključeve za vrata imate? One kao za sef ili..... kao za sef koliko pera imaju? hm, samo malo, molim Vas... ( vadim ključ, otvorim ga i gledam...) Pa, ovako.... jen, dva tri s lijeve, ...tri četiri... hm, ovaj je dupli - kak se broji? s desne strane ..... mrmljam i zastanem TAJAC! oprostite, nisam vas dobro razumjela..... ponovim.... čekajte, tri četiri? Dupli? S obje strane? Ma kakva su to vrata?? koja vrata?? pa vaša ( mislim da si je mislila..... ali još je bila cool) ali, pitali ste me za pera.... (prekine me ) da pera, klinove, kako god Klinove???! gospodine, pokušavam utvrditi koji tip su vaša vrata da...pa...ovaj (malo me smijeh uhvatio jer sam se prisjetio kako mene stranke znaju «izluditi») sabrao sam se, koncentrirao i uz ispriku na nerazumjevanju pitao da li misli na one cjevčice koje se zabijaju u štok? Naravno da se nasmijala na «cjevčice u štoku» ali, to mi je prvo palo na pamet.... da, da na to mislim ( osjetio sam joj u glasu Aleluja, Aleluja!) da li su 3+1 ili 4+1? molim? Kaj 3+1 4+1 ( Isuse, opet neke računice...) tri kod brave i jedan dolje ili četiri kod brave i jedan dolje? hm, gospođo, iskreno, pojma nemam... znam da ima nekoliko tih čuda...ali broj...pojma nemam dobro, dajte pogledajte, pričekat ću... oprostite gospođo, ne mogu sada ... nisam doma...mogu vam se opet javiti? Naravno..... Lijepo smo se pozdravili, izgrlili i nastavili svaki sa svojim danom ... U međuvremenu frend mi je javio za nekog bravara koji bi možda mogao «brže» srediti stvar. Naime, iz prvog kontakta sa distributerom saznao sam da su moja vrata «stara» tipa i da se na bravu mora čekati oko 30 dana, a ovaj poznanik možda ima na zalihi koji primjerak.... I, naravno, nazovem ja gospona, objasnim sve, dogovorimo susret jer, on bi ipak pogledao jel to to... čekam cijelo popodne – a ono ni bu ni ba... okrenem ja njega a on «oprostite, nešto mi iskrslo, može sutra?» OK... može.... čekam sutradan i dočekam, doduše sa 4 sata kašnjenja...ali, ipak... I, zaključak njegove dijagnostike je « vi trebate novu bravu! » ja, sada već pomalo........ mirno konstatiram «ZNAM! To sam Vam i rekao i pitao imate li takvu bravu?» a moj se mudrac uozbilji, raširi oči – «pa kaj je vama??! Vrata su stara preko 10 let! To moram naručiti... samo ne znam kod koga, moram prvo vidjeti, raspitati se..........» OK, zahvalio sam na trudu, pitao da li sam što dužan...i, pozdravio ga ... ma da mu nisam sve rekao na fon, shvatio bi, ali ovako...no, idemo dalje u akciju BRAVA 2010. Ponovno sam nazvao onu gospođu ali, javio mi se njen kolega. Ukratko sam ponovio priču, na kojem sam podatku zapeo, kažem mu potreban podatak 3+1 ....ali, to nije sve! s koje strane vratiju je brava? pa... kad dolazim doma s lijeve, a kad izlazim s desne... ako stojite pred vratima želeći uči u stan s koje je strane brava? (malo začuđen) s lijeve ( nisam li to maloprije rekao?) dobro, a kad otvarate vrata pri ulasku na koju se stranu otvaraju? desnu.... unutra (osjećao sam se kao na kvizu "Tko želi biti milijunaš!" dobro, dakle desna vrata... dajte nam svoj broj javit ćemo vam se s ponudom... .... hvala, doviđenja Doista, nakon nekoliko sati javila se gospođa (mislim da je to ona s prvog razgovora) sa žaljenjem izjavila da bravu nemaju na skladištu i da ju moraju naručiti ( to sam i mislio, pa ko bi lud na zalihi u današnje vrijeme držao «stare» dijelove) rok za isporuku 30 dana...predujam oko 200-300 ćuna... služio sam se sa svime..kad... recite, kada možemo doći pogledati vrata? pogledati? ( pomislio sam da imam povijesni primjerak..) da gospodine – naš čovjek bi došao utvrditi točnu tipu pa da možemo naručiti.... gospođo...a zašto sam se ja trudio sve u detalje.... pa, da ne bi bilo zabune.... ma OK, razumijem, ali, nismo li odmah mogli dogovoriti dolazak vašeg čovjeka........ No, dobro, dogovorili smo dan, sat – i, svaka čast – u dogovoreno vrijeme meštar je pozvonio... Pogleda gospodin vrata....pogleda svoj papir...OK, to je ta tipa...nisam trebao niti izlaziti, Dao sam mu akontaciju, i, zamolio ga za par minuta.... ma, malo me zanimala mehanika tih vrata, izmjene brave, oštećenja koje sam mehaničkim udarcima napravio.... znam, znam ja da sam sam sredio bravu, ali, sad sam se zainteresirao ... Zaključio sam da postoji velika vjerojatnost da bi se brava oštetila i izlaskom hitnih intervencija – jer sila je sila – možda bi oštećenje bilo manje pa bi brava trajala malo dulje...ali, što je tu je .. mogu valjda u toliko vremena jednom okrenuti sve naopačke? Ipak, sada, ma u kako lošem razdoblju bio...pazit ću kako guram ključ... I sada samo se nadam da će stvar funkcionirati do nove bravice...jer, što ako jedan dan dođem doma i nemrem u stan? Ako ključ zabloka i s vanjske strane... zašto sam gotovo siguran da je to vjerojatnost slijeda...:? Ma... .osmijeh u ovaj kišni i prohladni dan – danas osmijeh br.1625 ;))))))) ( ipak sam uštedio na "hitnim intervencijama") a mislio sam na Rujanfest u blizinu Bundeka....... ah, stat će ona...valjda....... samo ako prije ne poplavimo... da, vodostaj Save poprilično raste – gledo ja.... spremio peraje i masku pa kaj bude

- 21:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.09.2010.

Idemo dalje...

Nekako, kao da sam nastavio sanjariti o budućnosti. Jučer sam mislio i na sutra, a sutra je stigao – ništa se nije promijenilo, sve je kao u mojim sanjarenjima – dapače, neke siluete postale su puno jasnije, puno bistrije ... slušajući ovu pjesmicu koju sam dobio od dragog mi prijatelja i koju sam malo «uslikao» sa samo pokojom slikom – da ne kvarim smisao i poentu pjesme - kojom, kao da mi je htio dignuti moral u ovim «karavanskim» vremenima.... u kojima, ma, nije da sam klonuo duhom, nije da sam pao u preveliku depru ( konačno, taj isti je prijatelj, ovdje – javno, obećao zaposliti me kao fikusa) ali u kojima nikako ne mogu razvući baš onaj pravi i spontani osmijeh. Pomislio sam što je meni govorio moj ćaća – nije baš da je nešto pametno rekao...ali, pomislio sam, što bi ja, da sam ćaća, rekao sada svome djetetu – iskreno, ne znam – vjerojatno bi me djete upozoravalo da sam, u svojem lutanju s mislima, odgrizao pola nokta i da mi teče krv, vjerojatno bi već spremao neku dječju priču kako nije dobro činiti dobro – ma ne, mislio sam nije dobro ne misliti dobro.... vjerojatno bi objašnjavao kako je tata premali da bi imao državu u Lihtejnštanu..ma, ne, mislio sam – firmu u toj državici – koju, pokazao bi mu na slikama, tata je obišao... sa mamom, i tu smo bakici kupili onaj predivan šlafrug... ma, ko kaže da tata nema pojma o Europi? ..a tek o maštanjima.... Samo, nekako sam drugačije zamišljao ulazak u Europu – i, nešto me muči...jako me muči – ti isti, koji su sve dali za ulazak u nju sada plivaju preko velike bare što dalje od nje – možda zato što ne samo da su dali nego su i uzeli? ma, nekaj mi tu ne štima...... no, štima ili ne, tako je kako je – nije da se predajem, nije da sve ko slijepa kokoš prihvaćam – ali, iskreno, nisam niti siguran što mogu učiniti? Pritajiti se i nikome ne biti na putu? Neću! Znam – počet ću učiti kineski – vidim da je doba da se bježi što dalje, pa da, za početak, barem znam jezik..... da ne bi i ja after leater ili the day before... ma, spetljo sam se .... No, nikako ne želim sumorno završiti ili da, ne daj Bože vi pomislite da sam loše...a jok! Nabacio sam osmijeh broj 1650 ( to je novi, netom stvoren, a bolje da me ne pitate kako je dobio ime) i hrabro kročim u nove pobjede .... galopom dalje.....

- 21:00 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 15.09.2010.

jučer, danas, sutra....

- 21:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.09.2010.

u novi tjedan...

Evo i mene s vikenda.... kišnog, sumornog, tmurnog – a opet, još jednog u nizu kojeg treba izdržati. Iskreno, ponekad se pitam ne bi li bilo lakše u komadu odguslati par radnih tjedana, bez vikenda, a onda jedno dva tjedna vikenda.... a i meni svašta padne na pamet. No, vjerojatno zato što mi je ovaj poluradni.....i nije baš nešto što bi se zvalo vikend. Kako sam morao završiti neke izvanredne izvještaje do sutra, vikend mi je bio malo neuobičajeni – u petak sam pobjegao na viksu. Morao sam nakon ludog tjedna, ispunjenog sve većim „šokovima“ na poslu, ludilom s majstorom – bravarom koji me doveo pred rub očaja, tjedna prepunjenog emocijama koje su me jednostavno poplavile, pobjeći u svoju osamu, u kutak gdje nikome nisam i nitko mi nije na putu – morao sam pobjeći i smiriti malo svoje misli, stat na loptu i posvetiti se malome miru. Svašta mi se vrzmalo po glavi, svašta sam bio spreman učiniti, a opet, shvatio sam da nije sve u mojoj snazi, da ne ovisi sve o meni...... Storija o bravaru, kad bude završena (jer, naravno...traje ona, traje.. kao i sve i to mi u životu ide naopako..) zaslužuje posebnu pažnju.... Tjedan je, usudio bih se reći, hvala Bogu, prošao – bio je težak...jako težak – totalno me fizički ali i psihički iscrpio i morao sam malo u divljinu. U svojoj sam divljini pobrao podosta povrća, iako, jesen se osjeti na svakom koraku, kiše ima i prekoviše..... a moje mahune, paprike, patliđani, tikvice – još uvijek cvatu – no, bojim se da neće dobiti onu potrebnu toplinu – moja im nije dovoljna... ipak, u inat vremenu koje ovo ljeto nije baš bilo naklonjeno biljkama, čini mi se da u globalu nije bilo loše. Iznenadile su me (nove)mahune koje u nizu berem negdje od sredine lipnja – čini mi se da kad pogledam u zamrzivač ili špajzu vidim samo mahune – smrznute ili ukiseljine...a dobro, postat ću mahunarko .. Vremenske prilike ovog tjedna bile su, bolje rečeno neprilike, .... kiše, grmljavine – zbog kojih nisam baš ni dobro spavao Jučer, navečer – dan za pamćenje – jedino, žao mi je što nisam mogao na tekmu, ali, koliko sam bio na hot line sa ekipom – kao i da jesam.... ali, predivno je bilo vidjeti ta ozarena lica od igrača do navijača – s kojima sam se, ipak, malo i podružio.... ne predugo, jer danas sam trebao završiti spomenuti izvještaj – za kojeg kao da već čujem da me pita „jel ti radiš u uredu za stistiku?“...i znam, znam da ću opet morati dodatno braniti svoje brojke..ali, i to je posao.... Nedjelja se bliži kraju....uz ipak malo odmora baterije su malo dopunjene, šarafi na nozi podmazani, stegnuti – i, idemo u novi tjedan – ma što nam to nosilo... uz slike koje nosim s vikenda....

- 21:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

subota, 11.09.2010.

Bravo Barakude !!!

Iskrene čestitke Zlatnim Barakudama!!! Hvala Vam, lijepo je bilo, do zadnjeg daha, biti uz Vas!! Iako sam trebao biti na tekmi odustao sam zbog noge ali i nekih objektivnih okolnosti....ipak, osjećaj pobjednika dovoljno je jak! Vatromet koji je već dvadesetak minuta po početku tekme osvanuo ( ne znam kojim povodom) kao da je naslućivao svijetlost koja je tek slijedila... U tom sam se trenutku sjetio da je tekma počela... čak sam se uplašio da će se sve dogoditi bez mene... i naravno, do zadnjeg daha sam ostao prikovan uz TV . . . odmah sam zaboravio bol, obveze, i sve što bi mi imalo pokvarilo ovaj predivan osjećaj.... Zlato koje nam je nedostajalo – zapravo, Barakudama – teško osvojeno, ali, siguran sam, utoliko slađe .... Šteta što nije moglo prisustvovati više gledatelja, ali, euforija je bila više nego prisutna i izvan terena.... uzvici oduševljenja slijevali su se niz Savu i čuli....čak i do mog kvarta.... Nebo je u i nad „malom arenom“ gorilo.... grmilo i gorilo je i u mom kvartu ... HVALA VAM BARAKUDE I ISKRENE ČESTITKE!!!!! A sada, ma koliko noga bolila, ma koliko nisam pravi, čekam povratnike s tekme i idemo na jednu colu....

- 23:10 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 08.09.2010.

majko...

- 21:00 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.09.2010.

neplanirani vikend... na moru :)

Neplanirano sam vikend proveo na moru... hitan poziv susjeda da mu je nešto čudno na mojoj terasi malo me obeshrabrio – jer, i tako me u posljednje vrijeme samo nevolje prate. I dok sam, umjesto da krenem put ranča i planiranom rezanju živice, jurio put plavetnog polja, svakakve su mi misli prolazile glavom. Što ako.... najgore se ne može dogoditi jer, meni su se najgore stvari već dogodile – sve što me snađe može biti bolje od prošloga...... jurcao sam tako po A1 i pomalo testirao škodilaka... da, jurcao – zaboravio sam na dato obećanje vezano uz brzu vožnju, ali, ono je i tako sada bespredmetno .... dva i pol sata – moj je novi rekord... Stigavši u opustjelo naselje iznenadio sam se viđenim...tek prije desetak dana ovdje su se muvali ljudi, trčkarala djeca, prolazili i dolazili svakakvi namjernici...danas..danas je pusto, tek pokoji prolaznik, bake, djedovi, unuci koji nejdu u školu...a i malo je zahladilo – doista se ljeto brzo oprostilo od nas – dok je trajalo, trajalo je.. ali, izgleda da se umorilo tek na prvu pojavu kiše..... Prilazio sam vratima – oprezno, sumnjičavo.... ali, ništa, baš ništa mi nije sporno.... ulazim kao lopov, oprezno i sa strahom.... sve je na svom mjestu.... otišao sam na terasu... smijeh koji se tada prolomio bio je smijeh iz očaja, nevjerice – pa nije me valjda radi toga zvao?? Kako sam smotan kako jesam, ostavio sam štrik „nepospremljen“ (obično ga smotam kako ptičice ne bi vježbale ravnotežu na njemu a time i napravile stalan boravak na mojoj terasi sa svim popratnim ostacima koji uz njega idu) a na njemu ostala je visiti krpa – kuka na kojoj je štrik se iz nepoznatih razloga izvukla iz zida i visila, pomalo neobično, niz zid...... nazvao sam susjeda i pitao u čemu je kvaka? Dakle, ja ne vidim dobro, ali, kako li tek on vidi kad mu se iz ove slike pričinilo da se neko „objesio“ na mojoj terasi.... nisam, nisam mogao vjerovati...ali, dobro, srećom – to je samo krpa .... i izbijena kuka iz zida... Sjeo sam na terasu, natočio kolu, zapalio...nisam znao dal bi se smijao ili.... no, dobro... rekla bi moja majka „dupe ti je vidlo puta“. Jučer – neplanirana šetnja uz more... prazna šetnica navješćuje jesen, hladnije dane... .tek pokoji klinac sa bakom razbija tišinu valova, pjesmu galeba, krik oblaka koji u nekom čarobnom plesu plešu svoj nebeski valcer... (ovaj me oblak podsjetio na repaticu ) poželim i ja biti na tom oblaku, poželim s njima zaplesati, vinuti se u visine i galebovim očima gledati svijet... kako li on gleda ? što vidi? Malo sam se pogubio u svojim mislima..... i cijelu sam subotu vodio „rat“ s njima – no, izgleda da sam još jedan rat izgubio – ide to meni, jedan po jedan..... no, ne boli manje, čovjek bi se naviknuo na poraze i mislio da manje boli...ja, ne mogu se priviknuti na takve poraze a valjda zato i boli....... eh...da su mi krila... Ni malo namakanje nogu i ledenom moru nije pomoglo...uz sve to, sastavila me, sve jače, poznata bol u kuku.... jedva sam stajao na nogama – mislim da je krajnje vrijeme za nove runde terapija, a, izgleda i nešto žešće..... Danas, lagano, nakon kavice kod drage mi ekipe, uputio sam se doma – opijen mislima i ljepotom koje sam se, iznenada, nauživao..... Nisam oborio novi rekord, ali, ne moram se niti posramiti vremena .... oko tri sata – dakako, opet sam uživao vozeći se duž cijeloga Paga pa na Dalmatinu i..domeka..... I, dok se prisjećam mora, ljepote kojom me opija, pomislio sam kako bi sada dobro lego spotić „Na Omiškoj stini“ ( sama slika Paga mi je nekako vanzemaljski stjenovita....) kojeg sam poklonio dragoj Gali – da, htio sam ti napraviti nešto otkačeno, opićeno – baš u stilu kako sam te doživio kroz slikice, komentare...a onda, onda sam se predomislio ... .jer, ima nešto od te Omiške stine u tebi, draga Gali,...ima... ma kako ti to skrivala.... No, nemoj misliti da si se izvukla od spota kojeg sam prvotno mislio napraviti – ali, njega ću kad bude prilika....sad nekako ovaj mi više...leži Velika hvala svim autorima slika na netu, a posebno dragim blogerima Pripadan tebi, Brunhildin plavi fotić, Brod u boci i svima koje nisam naveo a čije sam slike koristio u spotiću....

- 21:00 - Komentari (47) - Isprintaj - #

srijeda, 01.09.2010.

sredina tjedna...

Sredina tjedna a ja se ni okrenuo nisam..... Moram priznati da je godišnji učinio svoje – iako je na poslu ludilo sve nekako, još pun energije, prihvaćam normalno i čudim se zašto svi lude oko mene, zašto su nervozni...i dobro da je tako – jer ja kad poludim ne bu dobro – pa, neka ova smirenost, sa ma kakvim presingom, potraje. Sjećate se moje lanjske storije sa servisom? E pa... ove sam godine, za sada, skoro šest puta jeftinije prošao – za sadaaaa – jer, pitanje je kako će gospoda na tehničkom ocijeniti sposobnost škodilaka da me sigurno vozi u svaki novi dan. Iskreno, ja uopće ne sumnjam u njegovu sigurnost samo sumnjam u sigurnost njegovih amortizera – iako su prošli na testu izdržljivosti nisam siguran hoće li proći na onom puno važnijem...no, do kraja mjeseca ćemo misliti a onda i znati Danas je sudbonosni prvi kada su se počele odvijati mini organizacijske promjene ( one, najcrnije, planiraju se s početkom godine...ulica, spajanje, razdvajanje.... ) – za početak, dobili smo pojačanje u sobu ( umjesto „odlazeće“) ali i dio poslova koje je do sada „dolazeća“ obavljala – nema zapošljavanja novih ljudi pa bi, u slobodnom prijevodu rekao, dok jednima ne smrkne (u ovom slučaju nama) drugima ne svane ( u ovom slučaju onima koji su dobili pojačanje). Nabio sam sunčane naočale, tek toliko da se prisjetim ljeta jer sam se prethodnih dva dana smrzo ko pip...., i pokušavam izgledati kulerski dok radimo preraspodjelu posla... dakle, i ljudi imaju granice izdržljivosti, zar ne? Ne! Kaže naš guzda – ma vi ste mi zakon, znam ja da vi možete i više... e pa...... ne njurgam..... Ipak, nešto sam profitirao – zajednički gablec kojeg nismo imali od..... ma dobro četvrtka – ali, taj se ne računa jer, bio je oproštajni.... ali, najslađe na tom gablecu bilo je... juškanje „mame“ od mojih paprika – pa nisam kriv kaj su se naljutile na ...na....na...ma ne, ne mene, već...recimo na tuču.... dakle, da nisam probao ne bi vjerovao – opako ljuta je bila, ali, slatko sam ju pojeo ( OK, OK – znam, ne bi smio..ali tak je bila dobra). Već doista dugo nismo imali domaći gablec – špek, paprike, paradajz, salate – sve iz naših vrtova, sve iz naših kućnih radinosti ... domaće je domaće I, moram s vama podijeliti ovu zgodu.... vi roditelji sa klincezama i klincima bolje znate strku oko školskih knjiga.... od kumova sam čuo da su naručili knjige i da ne brinu, alii..... zove mene mala i kao da će svaki čas zaplakati na telefon... pita kako sam, kaj delam, kad ću doći....a ja uporno pokušavam saznati čemu taj plačljiv glasić... „ma nije ništa“ – poznat mi je taj njen odgovor...i, nakon nekoliko upita konačno mi se izjadala...“kume, mama je rekla da ću knjige dobiti krajem tjedna“ ... ja šutim i čekam nastavak – ono....tišina... pa ja onako mudro odgovorim „super, škola je u ponedjeljak, taman za vikend stigneš obući ih u košuljice...“..a ne, nisam dalje stigao, prekinula me je „ali neću stići ništa naučiti!“ naravno da sam prasnuo u smijeh i naravno da sam se nastojao brzo obuzdati, loše su prošla i moja objašnjenja da ima cijelu godinu za učenje...no, brzo sam skrenuo temu na tablicu množenja – kao da provjerim je li zaboravila... i tako, smo nekako, pregrmili spoznaju da preko vikenda neće stići ništa naučiti.... koja štreberica .... A raport s posla... mala gužva ( da mala?!), nema baš radnog vremena, ali, više me kolje ovo vrijeme... trebao bi na kontrolu..ali, još nisu počeli niti naručivati za UZV pumpice – istina, brže se sve obavi kad ležiš u bijeloj kući, ali, ja bi ipak to bez nje...zapravo, mislim si... kaj će nam to... pa sam na Ultra stavio ZVuk muzike i – radi ona, doduše ne ko švicarski sat, ali, tu je, kreće se zajedno sa mnom, polako, ali sigurno u svaki novi dan

- 21:00 - Komentari (24) - Isprintaj - #