Iskrene čestitke Zlatnim Barakudama!!! Hvala Vam, lijepo je bilo, do zadnjeg daha, biti uz Vas!!
Iako sam trebao biti na tekmi odustao sam zbog noge ali i nekih objektivnih okolnosti....ipak, osjećaj pobjednika dovoljno je jak! Vatromet koji je već dvadesetak minuta po početku tekme osvanuo ( ne znam kojim povodom) kao da je naslućivao svijetlost koja je tek slijedila...
U tom sam se trenutku sjetio da je tekma počela... čak sam se uplašio da će se sve dogoditi bez mene... i naravno, do zadnjeg daha sam ostao prikovan uz TV . . . odmah sam zaboravio bol, obveze, i sve što bi mi imalo pokvarilo ovaj predivan osjećaj....
Zlato koje nam je nedostajalo – zapravo, Barakudama – teško osvojeno, ali, siguran sam, utoliko slađe ....
Šteta što nije moglo prisustvovati više gledatelja, ali, euforija je bila više nego prisutna i izvan terena.... uzvici oduševljenja slijevali su se niz Savu i čuli....čak i do mog kvarta....
Nebo je u i nad „malom arenom“ gorilo.... grmilo i gorilo je i u mom kvartu ...
HVALA VAM BARAKUDE I ISKRENE ČESTITKE!!!!!
A sada, ma koliko noga bolila, ma koliko nisam pravi, čekam povratnike s tekme i idemo na jednu colu....