Dočekali smo i ispratili vodeni val...
Moram priznati da ne pamtim ovakav vodostaj, da ne pamtim ovakvo prelijevanje....
Danas sam sav u strci i jedva sam, maloprije stigao do nasipa....
Put me nanio prema Lučkom. Kud baš danas?! Kada je dio prometnica zbog izljevanja što rijeke, što kanala zatvoren.
Već na Jadranskom mostu sam shvatio da bi moglo biti gužve. No, pogled udesno i konstatacija – čini mi se da od stagnacije je ipak primjetan pad..ili se varam?
Vozeći se dalje, sve više sam shvatio da sam totalno fulao dan za današnju aktivnost – ali, dogovoreno se mora odraditi. Naravno, samo sam najavio kašnjenje u neograničenim količinama....
Ovako sam se, mic po mic, vozio preko 50 minuta. Srećom pa nisam bio na rezervi. Pri nadolasku na nadvožnjak iznad kanala koji rasterećuje Savu ostao sam bez teksta. Pa di sam ja to? Jel to još jedna Sava? Ovaj kanal koji je gotovo uvijek suh djelovao je kao prava rijeka
i da, on je uvelike rasteretio Savu, no, donio je i nevolje stanovnicima nizvodno....
Po povratku kući, gužve su se rasčistile..no, ipak sam zaključio da rijeka ne bilježi znatniji pad.... stari most je vrlo blizu vode..... (malo je mutno ...a, nije bilo gužve)
I naravno, nisam mogao odoliti da se, makar na kratko ne popnem na nasip, pogledam izbliza tu snagu.....
I ko kaže da i mi kopnjenaci nemamo odraz mjesečine? Nije ko morski, ali, ipak..