Neplanirano sam vikend proveo na moru... hitan poziv susjeda da mu je nešto čudno na mojoj terasi malo me obeshrabrio – jer, i tako me u posljednje vrijeme samo nevolje prate. I dok sam, umjesto da krenem put ranča i planiranom rezanju živice, jurio put plavetnog polja, svakakve su mi misli prolazile glavom. Što ako.... najgore se ne može dogoditi jer, meni su se najgore stvari već dogodile – sve što me snađe može biti bolje od prošloga...... jurcao sam tako po A1 i pomalo testirao škodilaka... da, jurcao – zaboravio sam na dato obećanje vezano uz brzu vožnju, ali, ono je i tako sada bespredmetno .... dva i pol sata – moj je novi rekord...
Stigavši u opustjelo naselje iznenadio sam se viđenim...tek prije desetak dana ovdje su se muvali ljudi, trčkarala djeca, prolazili i dolazili svakakvi namjernici...danas..danas je pusto, tek pokoji prolaznik, bake, djedovi, unuci koji nejdu u školu...a i malo je zahladilo – doista se ljeto brzo oprostilo od nas – dok je trajalo, trajalo je.. ali, izgleda da se umorilo tek na prvu pojavu kiše.....
Prilazio sam vratima – oprezno, sumnjičavo.... ali, ništa, baš ništa mi nije sporno.... ulazim kao lopov, oprezno i sa strahom.... sve je na svom mjestu.... otišao sam na terasu... smijeh koji se tada prolomio bio je smijeh iz očaja, nevjerice – pa nije me valjda radi toga zvao?? Kako sam smotan kako jesam, ostavio sam štrik „nepospremljen“ (obično ga smotam kako ptičice ne bi vježbale ravnotežu na njemu a time i napravile stalan boravak na mojoj terasi sa svim popratnim ostacima koji uz njega idu) a na njemu ostala je visiti krpa – kuka na kojoj je štrik se iz nepoznatih razloga izvukla iz zida i visila, pomalo neobično, niz zid...... nazvao sam susjeda i pitao u čemu je kvaka? Dakle, ja ne vidim dobro, ali, kako li tek on vidi kad mu se iz ove slike pričinilo da se neko „objesio“ na mojoj terasi.... nisam, nisam mogao vjerovati...ali, dobro, srećom – to je samo krpa .... i izbijena kuka iz zida...
Sjeo sam na terasu, natočio kolu, zapalio...nisam znao dal bi se smijao ili.... no, dobro... rekla bi moja majka „dupe ti je vidlo puta“.
Jučer – neplanirana šetnja uz more... prazna šetnica navješćuje jesen, hladnije dane... .tek pokoji klinac sa bakom razbija tišinu valova, pjesmu galeba, krik oblaka koji u nekom čarobnom plesu plešu svoj nebeski valcer...