Marketing
u novi tjedan...
Evo i mene s vikenda.... kišnog, sumornog, tmurnog – a opet, još jednog u nizu kojeg treba izdržati. Iskreno, ponekad se pitam ne bi li bilo lakše u komadu odguslati par radnih tjedana, bez vikenda, a onda jedno dva tjedna vikenda....
a i meni svašta padne na pamet. No, vjerojatno zato što mi je ovaj poluradni.....i nije baš nešto što bi se zvalo vikend.
Kako sam morao završiti neke izvanredne izvještaje do sutra, vikend mi je bio malo neuobičajeni – u petak sam pobjegao na viksu. Morao sam nakon ludog tjedna, ispunjenog sve većim „šokovima“ na poslu, ludilom s majstorom – bravarom koji me doveo pred rub očaja, tjedna prepunjenog emocijama koje su me jednostavno poplavile, pobjeći u svoju osamu, u kutak gdje nikome nisam i nitko mi nije na putu – morao sam pobjeći i smiriti malo svoje misli, stat na loptu i posvetiti se malome miru. Svašta mi se vrzmalo po glavi, svašta sam bio spreman učiniti, a opet, shvatio sam da nije sve u mojoj snazi, da ne ovisi sve o meni......
Storija o bravaru, kad bude završena (jer, naravno...traje ona, traje.. kao i sve i to mi u životu ide naopako..) zaslužuje posebnu pažnju....
Tjedan je, usudio bih se reći, hvala Bogu, prošao – bio je težak...jako težak – totalno me fizički ali i psihički iscrpio i morao sam malo u divljinu. U svojoj sam divljini pobrao podosta povrća, iako, jesen se osjeti na svakom koraku, kiše ima i prekoviše..... a moje mahune, paprike, patliđani, tikvice – još uvijek cvatu – no, bojim se da neće dobiti onu potrebnu toplinu – moja im nije dovoljna... ipak, u inat vremenu koje ovo ljeto nije baš bilo naklonjeno biljkama, čini mi se da u globalu nije bilo loše. Iznenadile su me (nove)mahune koje u nizu berem negdje od sredine lipnja – čini mi se da kad pogledam u zamrzivač ili špajzu vidim samo mahune – smrznute ili ukiseljine...a dobro, postat ću mahunarko ..
Vremenske prilike ovog tjedna bile su, bolje rečeno neprilike, .... kiše,
grmljavine – zbog kojih nisam baš ni dobro spavao
Jučer, navečer – dan za pamćenje – jedino, žao mi je što nisam mogao na tekmu, ali, koliko sam bio na hot line sa ekipom – kao i da jesam.... ali, predivno je bilo vidjeti ta ozarena lica od igrača do navijača – s kojima sam se, ipak, malo i podružio.... ne predugo, jer danas sam trebao završiti spomenuti izvještaj – za kojeg kao da već čujem da me pita „jel ti radiš u uredu za stistiku?“...i znam, znam da ću opet morati dodatno braniti svoje brojke..ali, i to je posao....
Nedjelja se bliži kraju....uz ipak malo odmora baterije su malo dopunjene, šarafi na nozi podmazani, stegnuti – i, idemo u novi tjedan – ma što nam to nosilo... uz slike koje nosim s vikenda....
Post je objavljen 12.09.2010. u 21:00 sati.