Marketing
sunce, rujanfest, magla...
Konačno sam i vikend dočekao. Ludi se tempo nastavlja. Jučer, da bi se malo osvježio za današnji naporni dan koji mi je slijedio, otišao sam na Rujanfest. Malo prošetati, protegnuti noge, udahnuti sunca koje je, konačno, zasjalo...
No, već na samom ulazu bio sam pomalo razočaran... nije bilo muvinga, štandova, ljudi, kao prethodnih godina....
Slavonska kuća sa svojim specijalitetima zadržala je, osim svog mjesta na ulazu i donekle pristojnu posjećenost....
Obrtnički šator nije zračio niti izlagačima ali niti posjetiteljima kao prije......
Pomalo razočaran, sa svojom sam kumicom, utažio bol u slatkišima – s jednom razlikom, ona je ručala pa joj je slatko baš leglo...a ja, ja sam zasladio...
I dok su klinci otišli u luna park
mi, odrasli, čekali smo ih u Irskom šatoru – pomislio sam, kad već ne mogu u Irsku, mogu barem popiti Irsku pivu..... i, poslušati Irsku glazbu...
no, malo je razočarenje bila i činjenica da se puštala naša glazba. Kada sam konobara pitao za pojašnjenje – jer, na plakatu piše nešto sasvim drugo, pojasnio mi je . jučer je bio bend, ali, ne isplati nam se svaki dan – jer i oni su, kao i većina lokala, prazni.... pitao sam ga zašto bar onda na CD ne puštaju Irsku umjesto naše glazbe? Slegnuo je ramenima i otišao.....
dok smo mi pijuckali pivu i malo komentirali neke od magnetića koje smo kupili jedni drugima ( neke od ovih)
klinci su užurbano koristili neke od naprava u luna parku..naravno, osim
već je pala i noć – žurili smo na seriju ( naravno, Šeherezadu) ali, mjesta pod šatorima i dalje su bila prazna..... svirači sviraju.........
no, kako me danas čekao naporan dan trebalo je poć kući...
Ujutro, kad sam pogledao kroz prozor nisam bio siguran spavam li ili..... da, opet magluština od koje nikako da progledam..... počela je doista, na velika vrata jesen prilaziti.....
Ni prelaskom preko Save, u Novi Zagreb, situacija nije bila bolja. U Travnom su me iznenadili mali prometnici
A pored Dugava prema aerodromu – situacija gotovo nevidljiva.....
Kako je dan odmicao, budio se, tako je i sunce, polagano, ali sigurno tjeralo maglu – i, kad sam se vraćao sa «posla» malo sam se oraspoložio . jer, nakon jutarnje magle, sati i sati pomalo ispraznih razgovora, nešto mi je osvježilo i zatoplilo dan
Malo sam se nasmijao kada sam, u neposrednoj blizini INA –ine upravne zgrade ugledao ovu Petrolovu reklamu – e kada bi svi mi tako mislili......
Eto, i Hypova zgrada je procvala....
I, iako je uz Savu sumaglica....Ministarstva, koja su jutros bila maglovita kao da su progledala
Neboderima koji se nalaze u blizini konačno sam vidio i vrh, a nasip, opet je obasjan bojama koje navlače jedan osmijeh na lice - osmijeh broj 1631
I, dok me za vikend čeka brdo uobičajenih poslova postavljam si, posljednjih dana, pitanje (na žalost, ne mogu vam ga pojasniti, ali da me kopka....kopka!)
«Kada bi se trebao osjećati osiguran jednom dodatnom, stvarnom, zaštitom zašto se osjećaš više izložen mogućim opasnostima?»
što više o njemu razmišljam to se više osjećam.... nesiguran ...
Post je objavljen 24.09.2010. u 21:00 sati.