Pregled posta

slatke "objave"...:)

Prošao je još jedan sumorni, magloviti i kišni vikend. Baterije su malo popunjene ali su, slijedom niza monologa, razmišljanja, pomalo i ispražnjene. Situacije koje su dovele do pada raspoloženja dovele su i do puno tamnijih misli, ali, nastojao sam sa svojim dnevnikom razriješiti, makar «slovo u slovo» pokoju dilemu. Nemam pojma koliko sam uspio, ali je činjenica da u jednom trenutku šetnje uz, opet naraslu, Savu, nisam primijetio razliku između kiše i još nekih, slanih materija koje su klizile niz moje lice. . .

No, dobro. Kako god, kišni je vikend prošao. Nekada sam volio kišu, uživao šljapati po lokvicama.... dok, unazad par mjeseci.... ne mogu je smisliti... podsjeća me na dan koji bi volio da se nikada nije dogodio, na nedjelju, poslije koje sam poželio nikada otvorti više oči.... ali, kako mi ni to ne ide po mojim željama, kako ni za to nemam dovoljno sreće, snage ...ostao je samo gorak okus u ustima kojeg ništa, baš ništa, neće nikada isprati......

Valjalo je poći u novi tjedan, ma kako kišovito, ma kako raspoloženo.... ujutro sam, iz osobnih razloga, kasnio...i, dolazim ja, a moje drage cure šu-šu..... gledam, okrećem se, upitan pogled..a ono...tišina..... i pitanje..a di si ti? No dobro, moram li ja baš na sva pitanja dati odgovor, mogu li neke moje stvari ostati moje? Sjednem ja, a one, onako umiljato... kako si? Oćeš kavu? Ne bu dobro...ne bu... ne pamtim kada su me zadnji puta pitale za kavu... obično sam ja taj koji jutarnju pije sam, jer, uobičajeno, dolaze prije mene ( pričao sam vam... prošo me radni entuzijazam i dolazak sat vremena prije gonga) gledam ja, i, pomalo smušeno, zamolim kavu....čekam, i pitam se što slijedi..... sjednu moje dame, gledaju me.... ja se spremam na balkać, zapalit uz kavu...a jedna od njih.... « Smoto, ček malo...nešto ti moram reć..:» gledam ju, upitno.... pogledam druge cure.... neka tajnovitost i znatiželja istovremeno je izvirala iz njihovih očiju.... tiho, jako tiho je započela, otprilike...» znaš, moram ti reći da će moja mala curica dobiti bracu ili seku...» zastao sam... gledao sam je širom otvorenih očiju..... znam, znam koliko dugo i žarko žele drugu bebu... malo mi se zamaglio pogled i već sam je vidio duplu.... ima li ljepše vijesti nakon tako depresivnog vikenda? Prišao sam, zagrlio ju, poljubac u obraz i..... što reći do... ma radujem se i neka je sretno! I tako, uz malo sjete, krenula je šala na njen račun, ali, poneka strelica krenula je i u mom pravcu.... i, kako ja uvijek moram nešto bubnuti.... tako sam opet potrčao, kao divlji konj ( čak je i kenjac pametniji od mene), korak unaprijed.... prišao sam neudatoj kolegici i važno izjavio...e kad mi...... a ona zastane, pogleda me... pa kaj ti nisam rekla? Mi već jesmo!! Sad sam malo zapeo... kaj jesmo? Ko? Ti i ja? Kada? Kaj je tebi? Pomalo zbunjen nisam uopće kužio o čemu je riječ.... a ono.. .eto razloga novom veselju... u petak, kad me nije bilo ovdje, mladica je objavila da.... čeka bebu.....?! aaaa ... pa kako meni niko nije prijavio?? Ja uvijek sve zadnji saznam! I, naravno, krenule su šale i pošalice i na njen račun, ponudio sam se odraditi drugi dio porodiljnog – ali, dobio sam zabranu, jer, buduća majka kaže ovako...» A ne!!! Dijete možeš priznati, ali na porodiljni nejdeš jer...imaš veću plaću!» Hm... sve bi bilo donekle šaljivo da... nije to toliko glasno rekla da je pola hodnika čulo tu izjavu... ne, ne moram vam reći kakve sam poglede, upitnike dobio.... ja tata... . eh... ali, alo, nisam..nisam ja taj... tata slavi već dva dana i pomalo je izvan svih vremenskih zona ... kako situacija na poslu postaje alarmantna... počinju otpuštanja, nema, NEMA novih zapošljavanja, a moje djevojčice, opet, serijski i lančano, jedna po jedna.... la pa pa ... pih.... cijela stvar prevedena je ovako...» ma Smoto, mi to radi tebe... sad garant ostaješ na poslu..:»...eh..
Dakle, za sada su dvije poznate sa okvirnim datumom «odlaska», treća tek zbraja, a četvrta...ona je najslađa..:» pa ne bi znala, zapravo, još nismo potvrdili..». dobro, treba to i vedrije gledati, posao će se sukcesivno natovarivati na naša leđa – a kako ta naša su malobrojna...bit će fešte... nakon ovakvih informacija, sve, baš sve sam cure «postrojio»...izvršio « oglede « - malo sam provjerio njihove vanjske pokazatelje... iskreno... «mama», jako, jako si mi sumnjiva... imaš li mi nešto za reć?? «Mamaaaa», zar i tiii???? Sa jučerašnjim šokom moram se pomiriti... slatka iznenađenja... zato sam danas, budućim mamama, mogućim mamama i inima donio dvije litre mlijeka.... pogledale su me, i kao... pa nisi trebao, hvala... « ma, ok...vratit ćete mi uskoro « ( šala, naravno).
Veću šalu priredili su mi budući očevi kada su mi dali u zadatak da ih sada malo pripazim.... hm...hm.... «ja neka pazim a vi ste uživali?!» e pa lijepo, meni uvijek teži dio posla

Da, dijelim njihovo oduševljenje, opet ću imati podmladak za igru sa kockicama...ali ipak, malo sam ...sjetnički....
No, nećemo kvariti ovo raspoloženje.....
Dragim mojim curama koje će uskoro – neke opet, neke tek prvi puta, put majčinstva, poklanjam ovaj spotić . . da se priviknu na slatke mališane i njihova slatka zapomaganja... mi bi još .... braci i seka....



I, dok sam ja lagano slagao ovaj spotić, odjednom... s lijeve strane ekrane, ulete mi dva mališana.... mali zecovi sa Vidričinog bloga...aaaa...draga Vidrice, ulovio sam ih, nahranio i spremio ;))))) hvala ti što si mi dala male slatkiše na čuvanje ;)

Post je objavljen 28.09.2010. u 21:00 sati.