Marketing
u iščekivanju vodenog vala....
Vikend mi se cijeli poremetio. Od svega planiranog jedino što sam donekle napravio je posao za firmu. A mogao sam i bez toga. Vrijeme mi nije dozvolilo da se malo prošpanciram, ne – ne po špancir već po rujanfestu. Nadam se da će se vrijeme malo smiriti i da će i za to biti prilike...
Jučer, na «prijevaru» me punica dovukla sebi. Znala je da na ručak ne bi došao pa se, po ne znam koji puta, poslužila «lukavstvom» i, naravno, kao i uvijek natrpala hrane kao da njen «sinek» nema kaj za jesti. Ali, hvala Vam punice, juha mi je danas došla ko melem na smrznutu dušu.
I tako, jučer dok sam, usput, obavio i neke stvari, prelazim Savu i imam što vidjeti.... u petak je još bila u svom koritu – a jučer – skoro me šlag trefil kad sam vidio koliko je narasla. Istina, danima već kiša mrsi sve planove – ali nisam očekivao ovakav vodostaj. Još kad sam ćuo da val tek dolazi........
Jutros, odmah sam pohrlio proviriti kako stvari stoje – slika puno lošija od jučer, ali, obzirom na informaciju da vodeni val tek stiže, nimalo optimistično
Stala je i kiša, odlučio sam u popodnevnim satima ( za kada su najavili val iz Slovenije) malo prošetati po nasipu. No, prije odlaska, nešto prije tri popodne, prekinula me tutnjava helikoptera. No, kako je brujanje trajalo i trajalo, shvatio sam da se ne radi o preletu –ovaj prizor nije bilo nimalo lijepo vidjeti – još da je vježba...iako se slabo vidi – daleko je, ali, čini mi se kao da je neko uspješno izvučen iz Save... i da, u vijestima sam čuo da je u zadnji čas spašen muškarac iz noćnog kluba uz Savu...
Spuštanje specijalca
izvlačenje spašenog
I, konačno sam malo krenuo u obilazak nasipa.... još se nisam ni do kraja uspeo kad mi je dah oduzeo impozantan pogled
došao sam do kraja nasipa – ukazala mi se široka Sava kakvu viđamo samo za većih oborina
vidio sam da ima «još mjesta» za val koji se očekuje, ali, upalo mi je u oči mjesto gdje sam se sa frendom skrivao kad smo, ko klinci, propušili.....
i dok će nasip, vjerujem, izdržati val koji se očekuje iza 20 sati, pitam se kako će ujutro izgledati ovaj predivan dječji parkić
bacio sam još jedan pogled, nizvodno.... poželio sreću i ne probijanje nasipa stanovnicima uz rijeku
a kako je izgledala akcija spašavanja našao sam na dnevnik.hr - razumijem da čovjek teško napušta svoje, ali, pitam se da li je ljudski život, da li su ljudski životi vrijedni takvog rizika. Hvala spasitelju, ali i gospodinu koji je, u zadnji čas ipak krenuo.... do zadnjega, čuvao je svoje i nadao se.....
dodatak:
ne znam, ali, vjerujte, ja nisam zabranio komentiranje..... izgleda da sam opet spam
nisam već dugo bio ..... Post je objavljen 19.09.2010. u 21:00 sati.