......................................................................................... „Spomeni se, čovječe,
.................................................................................................. da si prah
......................................................................................... i da se u prah vraćaš˝
Pepeo se od starine smatra znakom prolaznosti.
" Prolazi obličje ovoga svijeta" – i naše zemaljsko tijelo;
podsjeća nas na to da nas je Bog stvorio sa slabom smrtnom naravi.
Ali pepeo je i vatrom pročišćen zemljani materijal i stoga slika čišćenja i uskrsnuća. Jednom će se čitav svijet preobraziti i pročistiti ognjem. Već sada trebamo uvijek iznova obnovu i spašenost tijela i duše. /C. M. Knollmeyer/
..............................................
Vjernici ovim danom, na Pepelnicu ili Čistu srijedu, zakoračuju u pokorničko vrijeme molitve i posta. Svoju unutarnju spremnost na obraćenje i vršenje duhovnih i tjelesnih djela milosrđa potvrđuju i izvanjskim vidljivim znakom pepeljenja. Naime, toga dana za vrijeme Mise blagosljivlje se pepeo dobiven od maslinovih grančica ili grančica drugog drveća koje su bile blagoslovljene prethodne godine na blagdan Cvjetnice. Svećenik uzima pepeo i posipa ga po glavi svakog koji mu prilazi govoreći:
˝Obrati se i vjeruj Evanđelju˝ ili
˝Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti ˝ ili
˝Spomeni se, čovječe, da si prah i da se u prah vraćaš˝.
U I. predslovlju slušamo:
˝…Jer Ti nam svake godine daješ da radosno čekamo vazmene blagdane, pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi, te nas primanjem svetih otajstava obdariš svojim božanskim životom.˝.
U II. predslovlju:
˝… Ti si nama na spasenje odredio ovo korizmeno vrijeme da se obnovimo u čistoći srca, oslobodimo od sebičnosti, te u ovom prolaznom svijetu postignemo neprolazno spasenje…˝.
III. korizmeno predslovlje otkriva nam smisao odricanja:
˝…i da te korizmenim odricanjem častimo,… Odricanje kroti našu sebičnu narav, otvara nam srce za potrebne po uzoru na Tvoju dobrotu…˝.
IV. korizmeno predslovlje tumači plodove posta:
˝…Ti tjelesnim postom suzbijaš naše zle sklonosti, uzdižeš dušu, daješ snagu i pobjedu, po Kristu našem Gospodinu…˝.
Iz korizmenih predslovlja vidljiv je smisao ovog preduskrsnog vremena prožetog molitvom, postom, dobrim djelima,… Oni nisu sami sebi svrhom, već služe za izgradnju pojedinca, ali imaju i društvenu dimenziju. Post,na primjer, nije uveden iz medicinskih razloga ili kao stanovita dijeta kojom bismo u korizmi smršavili. Isto tako nije nam, kao vjernicima, kroz odricanje cilj uštedjeti, već ono čega se odričemo, dati za potrebe onih koji nemaju. To je pravi smisao naših korizmenih djela.
/vlč. Dubravko Lauš/
Kroz ovih četrdeset dana dato nam je da mogu/možemo iznova promisliti o životu, što nam on donosi, koji smisao svoga života vidimo, što od života želimo, što tražimo, što je to što nas usrećuje ili možda silno žalosti, ... u konačnici svaki za sebe može promisliti, što me/nas čini krščaninom – kako životom pokazujem/o svoje kršćanstvo.
Ovi dani su mi/nam i šansa u kojoj možemo sebe, svoj život nanovo osmisliti, našu mlakost, našu umornost oživiti i sa gorljivošću započeti, podignuti se, nanovo zaživjeti ... Ne živimo samo sebi i ne pronalazimo život samo u društvu sami sa sobom i samo sebi već život, svi ćemo se složiti, živimo zajedno, sa ljudima oko nas, sa dragima, a često i sa nedragima, dijelimo naše dane. Ogorčuju nas ili nam ga uveseljavaju, potiču nas ili nas koče u našim stremljenjima i hodu. Svaki od nas ima svoje zvanje, znanje, talente, karizme ... Kako ih koristimo i čime pridonosimo da ovaj svijet po njima, po nama, bude bolji, sretniji, bogatiji ... Može li to što imamo, što smo dobili, što nam je poklonjeno – i to baš nama - koristiti drugima, našima bližnjima na dobro, a po njima i daljnjima. Pomažu li naši životi opterećenima, žalosnima, bolesnima, samima, progonjenima, neshvaćenima ...
Korizma je milosno vrijeme i potrebno je promisliti kako bismo ga što kvalitetnije i plodonosnije živjeli ... Ono je priprema za Pashalni misterij i naša priprava za stvarni, pravi život, za sve ono što nas na putu u hodu ovim životom punim zamki, kušnji, patnji, muke, ... čeka, za sve što nas čisteći i jačajući, ispravljajući, padajući i dižući se, ali ustrajući, pripravlja na konačan susret i prolaz ...
Naš uzor i naš vodič za vrijeme korizme je Krist. I On se nakon krštenja povukao u pustinju i tu ostao četrdeset dana. Boravak u pustinji bio je za Gospodina prava priprava za djelo koje je trebao ispuniti na Kalvariji. I njegov javni rad i propovijedanje tri godine nakon toga je bio samo uspon prema križu.
I povukao se u pustinju ... četrdeset dana
U pustinji je mogao intezivnije proživljavati svoju povezanost sa Ocem, „povući se“ i „ući u sebe“, natapati se i hraniti nebeskim i božanskim, da se slobodno i potpuno preda u službu Bogu. Bio je izložen napadima zloga Duha i nastalo je razdoblje duhovne borbe. Ta duhovna borba, osobna borba protiv napasnika gdje je obrana Sveto pismo kojim odgovara na izazovne, primamljive i tijelu i naravi dopadljive ponude, napade, je kao razdoblje čišćenja, čišćenja srca, ali i duhovnoga rasta, rasta u kreposti, predanja i vrijeme čvrste odluke. I po svemu tome razdoblje zadobivanja snage za put koji je pred Njim.
............ I pred nama.................
.............................................................................
...................................................................................................................
.......................................................................................................................................................
........................................................................................... Savjet u korizmi
Vrijedi ovih korizmenih dana pročitati sljedeći naputak što ga daje iskusni pustinjak, redovnik, mladome novaku koji se iskreno trudi pronaći smisao života te želi kroz molitvu uroniti u smisao Svetoga pisma i Božje riječi.
Dolazi mladi tražitelj jednoga dana starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i pita ga za savjet. Pripovijeda mu kako mnogo čita Sveto pismo, kako redovito sluša i čita Božju riječ, kako u tome uživa, moli psalme. Ali jedva što od toga ostaje u srcu. Većinu toga doskora zaboravlja te pita starca, što mu je činiti. Stari iskusni redovnik daje mu u ruke uprljanu vrbovu košaru i traži od mladića:
„Donesi mi, molim te, vode u ovoj košari s onoga izvora dolje?“
Mladić se čudi:
„Kako donijeti vode u vrbovoj košari?“
Međutim, tko zna, možda se dogodi čudo na putu te uspijem donijeti vode! Zapućuje se na izvor i drži dugo, dugo košaru u vodi. Zahvaća vodu i hita k starom žednom monahu. Međutim, čudo se ne događa. Voda je davno iscurila dok je došao natrag.
Stari mu pustinjak veli:
„Idi ponovno! Zagrabi i donesi vode u košari.“
Sve u svemu, deset ga puta šalje na izvor. I svaki put uzaludno. Nije uspio donijeti nimalo vode starcu.
I na kraju mu veli pustinjak:
„Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana sad je posvema čista.
Isto se zbiva i s riječima Svetoga pisma i molitvama u tvome srcu. Nikad ti ne će uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječi te sile na pokoru, ljubav, dobra djela. Te riječi vremenom pretvaraju tvoje smetlište i prljavštinu u predivni Božji perivoj.”
Korisna i dobra po(r)uka za ovo korizmeno vrijeme. Trajno uvježbavanje u molitvi donosi ploda, čisti dušu. Upravo kao što i veli korizmeni hvalopoj:
.............................................................. O Sunce spasa, Isuse,
.............................................................. zasini do dna u dušu,
.............................................................. dok sviće i dan biva nam
.............................................................. od crne noći miliji.
.............................................................. Ti daješ vrijeme prijatno,
.............................................................. ti daj i suza potoke,
.............................................................. da žrtvu srca peremo,
.............................................................. što ljubav će je spaliti.
.............................................................. Nek samo šiba pokore,
.............................................................. led srca našeg razbije,
.............................................................. tad s vrela, iz kog teko grijeh,
.............................................................. proteč i dobre suze će.
.............................................................. Već ide dan, tvoj slavni dan,
.............................................................. i s nova svud će cvasti cvijet;
.............................................................. daj smjernu radost i nama
.............................................................. obrativši nas na put svoj.
........................................................................................... “Tko je od vas Ljubav?
........................................................................ Molim neka dođe i bude naš dragi gost.“
Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i odvezla se u kuću.
Druga dva starca su krenula za njom.
Zaprepaštena žena je upitala
...............
zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh,
kada je ona pozvala samo Ljubav?
Starci su u jedan glas odgovorili:
„Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dvojica bi bili otišli.
.............................................. No, ti si pozvala Ljubav
.............................................. i kamo god Ona ide,
.............................................. nas dvojica je slijedimo!“
.......... Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh! ........
........................................
............................................... UŽIVAJ I BUDI SRETAN Da bi mogao živjeti moraš moći uživati. Ne mislim na pretjeranu težnju za užicima koja čini mnoge ljude bolesnima i robovima, koja tolike ljude strovaljuje u nesreću. Da bi mogao uživati moraš biti slobodan. Slobodan od pohlepe, zavisti, strasti koja razdire i razara. Ako mogneš uživati moći ćeš se nasmijati. Radovat ćeš se. Bit ćeš zahvalan što svakoga jutra sunce za tebe izlazi. Moći ćeš biti sretan zbog mekana kreveta i topla stana. Susrest ćeš srdačne ljude. U svakome smiješku, u svakome cvijetu, u svakoj dobroj riječi, u svakoj ruci, u svakom zagrljaju dolazi ti u susret prijateljstvo Božje. Budeš li mogao potpuno mirno uživati u malim stvarima, prebivat ćeš u vrtu punu sreće...
/Phil Bosmans, Iz Lista Župe sv. Antuna Padovanskog na Sv. Duhu/
Toliko puta su me ljudi pitali, kako možeš uvijek biti nasmijana ?
I onda kada je sve tako tmurno i ozbiljno, i to baš tada, stvarno, kako mogu ???
Iz dubine duše se nasmijem, po tome sam već postala 'poznata' .
.................... - e, Bože moj, sva'ko je po nečemu poznat - .......................
... iako onaj koji me jako dobro poznaje, prepoznaje i nijanse u tome mome o/smijehu jer,
... ................................ uistinu, nije uvijek lako !, a ja se ipak smijem !!!.....................
Osmijeh i ja „Prolazimo tako gradom moj osmijeh i ja,
on na licu mom, ja bez lica svog,
kiša grije, sunce pada, čelik nježno sja,
smijemo se moj osmijeh i ja.
Prolazimo tako gradom ulicama svim,
on kao sa mnom, ja kao s njim,
čude nam se, dive nam se i pitaju nas
tko je kome cvijet, a tko kome pas?
Prolaznici nikad neće čuti složan glas,
moj osmijeh i ja krijumčarimo nas.
Jasni ljudi jasno vide, al ne znaju da
ne postojimo ni osmijeh ni ja.“
/Jadranko Črnko/
......................................................... I, što danas dobih
......................................................... - možda vas zanima ?
............................................... Pohvale za svoj svakidašnji o/smijeh ...
Naime, moja bolja polovica ne drži do Valentinova niti do svih tih uveženih pro/slava,
.................................... ali osmijeh je ono što me/nas svakodnevno nosi, snaži,
............................................................. - tako on kaza -
................................................................... pa, eto,
.................................................. neka danas bude, dar za tebe !!!
............................................................. - isto on reče -
..... osmijeh ......
................. i za sve vas ............................
.................................................... Nije li to božanski, posjedovati osmijeh
.................................................... koji, tko zna kako,
.................................................... ima moć da olakša
.................................................... teret onoga preteškog lanca
.................................................... koji sve što živi vuče za sobom?
.................................................... /Victor Hugo/
K'o sunce što sja kroz dan
K'o mjesec žut što na nebu sja
Tako mi draga znaj izgledaš ti
Dok sa smiješkom promatraš svijet.
K'o jutra što dolaze zorom
K'o rosa što na cvijetu sja
Tako mi, draga, znaj, izgledaš ti
Dok sa smiješkom promatraš svijet
Ne mijenjaj nikada svoj osmijeh blag
Čuvaj ga, on je sve što mi pružaš sad.
K'o jutra što dolaze zorom
K'o rosa što na cvijetu sja
Tako mi draga znaj izgledaš ti
Dok sa smiješkom promatraš svijet.
..............................................................................................
............................................................................................... Svjetski dan braka .
Gospe,
slušaj šapat mora, jecaj škrapa, drhtaj broda,
Ti posveti naša polja, da nam uvik bude roda.
Gospe, slušaj vapaj bure koja neda živit, spati,
Te odagnaj dane sure i bonacu hridi vrati.
Gospe ribara, težaka, Gospe, naša divna mati!
Neka zasja Tvoja zraka, mole te, pobožni Hrvati !
Gospe, gledaj suve mriže, parangale, vrše, osti,
ribar šuti, gnjev ga stiže i običnim danom posti.
Gospe, spasi našu viru, široki su ti hrvatski žali.
Gospe, kaži pute k miru da nas sutra ne prikriju vali.
/Gospe, kaži pute k miru da nas sutra ne prikriju vali./
... kako se muž i ja svaku nedjelju 'grabimo' i 'trgamo' tko će prije do istih knjiga koje obično čitamo kao pripremu prije svete nedjeljne mise, bila sam oduševljena kada sam na stranicama Katolička Tiskovna Agencija - KTA pronašla biblijske komentare misnih čitanja, godina C - prof. Zovkić, kojega oboje volimo prvoga pročitati /među ostalima/ ...
... i sada je mir
... možemo čitati u isto vrijeme
... zajedno
... i komentirati
... dok iščitavamo
...
Sjedim evo na kamenu
U jutru maslina i mora.
Gledam
čudesno svitanje novoga dana
nad pučinom
u Kornatima.
Vidim, slušam
Osjećam kako Gospodin
Nježnim jutarnjim poljubcima
Ljubi ovo more modro,
Pa se more smije ..., raduje se ...,
Sva mu pučina podrhtava od poljubca Njegova,
I igra se srebrom u valovima,
I miluje stijene sure,
Opore od nevere, bura i juga,
I šapuće u škrapama,
I pjeva u osvitu
U velikom zboru
Otoka, otočića i hridi
Što izranjaju iz njedara njegovih.
I jata ribica malih ovog jutra
Skakuću površinom kao da
Plešu jutarnji ples
I rišu slike radosnice.
Masline se bude iz snova
O ulju posvetnom.
Ribari isplovili iz luka svojih
Na pučinu.
Galebi mole jutarnju molitvu.
U tišini čudesnoj,
Vidim i dodirujem Gospodina.
Mislim na sve vas i molim !
Nije li Isus onoga jutra na moru Tiberijatskom gledao isti prizor, molio istu molitvu ?
On je, dakako, vidio daleko dalje i dublje i više ... Molio je svu noć ...
Gledao je beskraj pučine ljubavi Očeve,
obilje dara života utkane u svaku kap mora i šum vjetra,
u najsitniju čest sunca, kamena i neba, u svaku kap krvi i dah duše čovječije ...
Evo Učitelja !
Stoji na vašoj obali i gleda pučinu i sve vas vidi, poznaje i ljubi.
Htio bi vam ponuditi svoj pogled u dubine, daljine i visine života koji nam je darovan sve do u beskraj Očeva zagrljaja ... Kao i onog jutra onim mladim prijateljima galilejskim, tako i vama svojim mladim prijateljima danas želi reći istu riječ, zov i molitvu:
„Zaveslaj na pučinu“, zajedno sa mnom. Baci mreže svoje na moju riječ.
Onoga dana Gospodin je čudesno napunio njihove mreže.
I danas On vam nudi istu pučinu i istu puninu.
Istu radosnu vijest,
isto Evanđelje života,
za život svijeta.
Okupit ćemo se zajedno kao Crkva – lađa Njegova,
sa Njim na kormilu,
s vjetrom njegova Duha u jedrima i njedrima svojim, veslom u ruci našoj.
Okupit ćemo se na njegovu riječ,
zajedno zaveslajmo na pučinu života, na ovo more i vrijeme, u obitelji,
narodu i domovini koju nam je On poklonio ...
On je svjetlo u svakom mraku, mir u svim neverama,
luka i sigurno sidrište svih naših putovanja.
Na pučini njegovoj i sebe ćemo sresti,
i jedni druge ćemo prepoznati braćom i sestrama.
................................ Nije baš lako veslati.
................................ Krist nas zove.
................................ On će s vama zajedno ...
NA TVOJU RIJEČ, KAPETANE
Zaveslaj na pučinu mora
Zaveslaj na duboko
Na drugu stranu lađe
Baci mreže svoje na moju Riječ
Prazna noć
Bila je varka
U osvitu zore,
Sunca i dana
U daru mome
Nestaje mrak,
Nestaje strah
Veslamo, evo, kako si rekao
S veslima u rukama
U ruci Tvojoj
Na Tvojoj strani
Sve su strane svijeta
Dubine mora
I odrazi neba
Veslamo, evo, kako si rekao
S veslima u rukama
U ruci Tvojoj
Na pučini Tvojoj
I sebe smo sreli
Bacamo mreže
Na Tvoju riječ
Rabi, Kapetane
I punimo se, evo, izobiljem života ...
/tekst: šibenski biskup mons. Ante Ivas,
himna susreta mladih, Šibenik 2004. god./
..........
...................................................... Ne dopusti da ti crta obzorja stoji na pedalj ispred nosa.
...................................................... Čekaju te neoplovljene daljine.
...................................................... Digni sidro! Zaveslaj na pučinu !!!
...................................................... Prepoznaj Kapetana i ...
...................................................... traži ga da ti podari dobar kurs,
...................................................... dobre vjetrove i ne odustaj nikada!
„Dobri svećenici su kao tople sunčeve zrake,
što ih dobri Bog šalje na zemlju
da duše prosvjetljuju,
griju i vode do života vječnoga ...“
.............................................. ANĐEO U KATEDRALI .............................................. Svetoj uspomeni kardinala Stepinca
.............................................. Zajecala bolna zvona katedrale.
.............................................. Jauk sa planina odjeknu u dolu,
.............................................. Rijeke naše plaču uz jadranske žale:
.............................................. Hrvatska se nijema zgrčila u bolu.
.............................................. Ko olovo suza narod jadni davi,
.............................................. Kuda teška kanu, procvalo je cvijeće
.............................................. Po bijelu snijegu: u bjelinu zavi
.............................................. Zadnje pute kojim Mrtav Pastir kreće.
.............................................. Divni Božji Vitez! - Oko nježne glave
.............................................. Aureol zlatni uzvišeno blista;
.............................................. U ruci mu Palma, simbol vječne slave.
.............................................. Neka silna snaga zrači iz tog tijela,
.............................................. Što pod križem pade za Dom i za Krista.
.............................................. Hrvatska je mirna: ima svog Anđela!
.................................................. /Vinko Nikolić, 1960/
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...