......................................................................................... „Spomeni se, čovječe,
.................................................................................................. da si prah
......................................................................................... i da se u prah vraćaš˝
Pepeo se od starine smatra znakom prolaznosti.
" Prolazi obličje ovoga svijeta" – i naše zemaljsko tijelo;
podsjeća nas na to da nas je Bog stvorio sa slabom smrtnom naravi.
Ali pepeo je i vatrom pročišćen zemljani materijal i stoga slika čišćenja i uskrsnuća. Jednom će se čitav svijet preobraziti i pročistiti ognjem. Već sada trebamo uvijek iznova obnovu i spašenost tijela i duše. /C. M. Knollmeyer/
..............................................
Vjernici ovim danom, na Pepelnicu ili Čistu srijedu, zakoračuju u pokorničko vrijeme molitve i posta. Svoju unutarnju spremnost na obraćenje i vršenje duhovnih i tjelesnih djela milosrđa potvrđuju i izvanjskim vidljivim znakom pepeljenja. Naime, toga dana za vrijeme Mise blagosljivlje se pepeo dobiven od maslinovih grančica ili grančica drugog drveća koje su bile blagoslovljene prethodne godine na blagdan Cvjetnice. Svećenik uzima pepeo i posipa ga po glavi svakog koji mu prilazi govoreći:
˝Obrati se i vjeruj Evanđelju˝ ili
˝Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti ˝ ili
˝Spomeni se, čovječe, da si prah i da se u prah vraćaš˝.
U I. predslovlju slušamo:
˝…Jer Ti nam svake godine daješ da radosno čekamo vazmene blagdane, pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi, te nas primanjem svetih otajstava obdariš svojim božanskim životom.˝.
U II. predslovlju:
˝… Ti si nama na spasenje odredio ovo korizmeno vrijeme da se obnovimo u čistoći srca, oslobodimo od sebičnosti, te u ovom prolaznom svijetu postignemo neprolazno spasenje…˝.
III. korizmeno predslovlje otkriva nam smisao odricanja:
˝…i da te korizmenim odricanjem častimo,… Odricanje kroti našu sebičnu narav, otvara nam srce za potrebne po uzoru na Tvoju dobrotu…˝.
IV. korizmeno predslovlje tumači plodove posta:
˝…Ti tjelesnim postom suzbijaš naše zle sklonosti, uzdižeš dušu, daješ snagu i pobjedu, po Kristu našem Gospodinu…˝.
Iz korizmenih predslovlja vidljiv je smisao ovog preduskrsnog vremena prožetog molitvom, postom, dobrim djelima,… Oni nisu sami sebi svrhom, već služe za izgradnju pojedinca, ali imaju i društvenu dimenziju. Post,na primjer, nije uveden iz medicinskih razloga ili kao stanovita dijeta kojom bismo u korizmi smršavili. Isto tako nije nam, kao vjernicima, kroz odricanje cilj uštedjeti, već ono čega se odričemo, dati za potrebe onih koji nemaju. To je pravi smisao naših korizmenih djela.
/vlč. Dubravko Lauš/
Kroz ovih četrdeset dana dato nam je da mogu/možemo iznova promisliti o životu, što nam on donosi, koji smisao svoga života vidimo, što od života želimo, što tražimo, što je to što nas usrećuje ili možda silno žalosti, ... u konačnici svaki za sebe može promisliti, što me/nas čini krščaninom – kako životom pokazujem/o svoje kršćanstvo.
Ovi dani su mi/nam i šansa u kojoj možemo sebe, svoj život nanovo osmisliti, našu mlakost, našu umornost oživiti i sa gorljivošću započeti, podignuti se, nanovo zaživjeti ... Ne živimo samo sebi i ne pronalazimo život samo u društvu sami sa sobom i samo sebi već život, svi ćemo se složiti, živimo zajedno, sa ljudima oko nas, sa dragima, a često i sa nedragima, dijelimo naše dane. Ogorčuju nas ili nam ga uveseljavaju, potiču nas ili nas koče u našim stremljenjima i hodu. Svaki od nas ima svoje zvanje, znanje, talente, karizme ... Kako ih koristimo i čime pridonosimo da ovaj svijet po njima, po nama, bude bolji, sretniji, bogatiji ... Može li to što imamo, što smo dobili, što nam je poklonjeno – i to baš nama - koristiti drugima, našima bližnjima na dobro, a po njima i daljnjima. Pomažu li naši životi opterećenima, žalosnima, bolesnima, samima, progonjenima, neshvaćenima ...
Korizma je milosno vrijeme i potrebno je promisliti kako bismo ga što kvalitetnije i plodonosnije živjeli ... Ono je priprema za Pashalni misterij i naša priprava za stvarni, pravi život, za sve ono što nas na putu u hodu ovim životom punim zamki, kušnji, patnji, muke, ... čeka, za sve što nas čisteći i jačajući, ispravljajući, padajući i dižući se, ali ustrajući, pripravlja na konačan susret i prolaz ...
Naš uzor i naš vodič za vrijeme korizme je Krist. I On se nakon krštenja povukao u pustinju i tu ostao četrdeset dana. Boravak u pustinji bio je za Gospodina prava priprava za djelo koje je trebao ispuniti na Kalvariji. I njegov javni rad i propovijedanje tri godine nakon toga je bio samo uspon prema križu.
I povukao se u pustinju ... četrdeset dana
U pustinji je mogao intezivnije proživljavati svoju povezanost sa Ocem, „povući se“ i „ući u sebe“, natapati se i hraniti nebeskim i božanskim, da se slobodno i potpuno preda u službu Bogu. Bio je izložen napadima zloga Duha i nastalo je razdoblje duhovne borbe. Ta duhovna borba, osobna borba protiv napasnika gdje je obrana Sveto pismo kojim odgovara na izazovne, primamljive i tijelu i naravi dopadljive ponude, napade, je kao razdoblje čišćenja, čišćenja srca, ali i duhovnoga rasta, rasta u kreposti, predanja i vrijeme čvrste odluke. I po svemu tome razdoblje zadobivanja snage za put koji je pred Njim.
............ I pred nama.................
.............................................................................
...................................................................................................................
.......................................................................................................................................................
........................................................................................... Savjet u korizmi
Vrijedi ovih korizmenih dana pročitati sljedeći naputak što ga daje iskusni pustinjak, redovnik, mladome novaku koji se iskreno trudi pronaći smisao života te želi kroz molitvu uroniti u smisao Svetoga pisma i Božje riječi.
Dolazi mladi tražitelj jednoga dana starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i pita ga za savjet. Pripovijeda mu kako mnogo čita Sveto pismo, kako redovito sluša i čita Božju riječ, kako u tome uživa, moli psalme. Ali jedva što od toga ostaje u srcu. Većinu toga doskora zaboravlja te pita starca, što mu je činiti. Stari iskusni redovnik daje mu u ruke uprljanu vrbovu košaru i traži od mladića:
„Donesi mi, molim te, vode u ovoj košari s onoga izvora dolje?“
Mladić se čudi:
„Kako donijeti vode u vrbovoj košari?“
Međutim, tko zna, možda se dogodi čudo na putu te uspijem donijeti vode! Zapućuje se na izvor i drži dugo, dugo košaru u vodi. Zahvaća vodu i hita k starom žednom monahu. Međutim, čudo se ne događa. Voda je davno iscurila dok je došao natrag.
Stari mu pustinjak veli:
„Idi ponovno! Zagrabi i donesi vode u košari.“
Sve u svemu, deset ga puta šalje na izvor. I svaki put uzaludno. Nije uspio donijeti nimalo vode starcu.
I na kraju mu veli pustinjak:
„Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana sad je posvema čista.
Isto se zbiva i s riječima Svetoga pisma i molitvama u tvome srcu. Nikad ti ne će uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječi te sile na pokoru, ljubav, dobra djela. Te riječi vremenom pretvaraju tvoje smetlište i prljavštinu u predivni Božji perivoj.”
Korisna i dobra po(r)uka za ovo korizmeno vrijeme. Trajno uvježbavanje u molitvi donosi ploda, čisti dušu. Upravo kao što i veli korizmeni hvalopoj:
.............................................................. O Sunce spasa, Isuse,
.............................................................. zasini do dna u dušu,
.............................................................. dok sviće i dan biva nam
.............................................................. od crne noći miliji.
.............................................................. Ti daješ vrijeme prijatno,
.............................................................. ti daj i suza potoke,
.............................................................. da žrtvu srca peremo,
.............................................................. što ljubav će je spaliti.
.............................................................. Nek samo šiba pokore,
.............................................................. led srca našeg razbije,
.............................................................. tad s vrela, iz kog teko grijeh,
.............................................................. proteč i dobre suze će.
.............................................................. Već ide dan, tvoj slavni dan,
.............................................................. i s nova svud će cvasti cvijet;
.............................................................. daj smjernu radost i nama
.............................................................. obrativši nas na put svoj.