Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi !!!
Sve više posla,
sve manje odmora, ... ,
ili smo se mi već umorili od života ???
Gdje je izlaz ?
Nisu li nam duše prazne,
ništa nas više baš ne može preveć oduševiti ...
i ne znamo što da još tražimo,
ne prepoznajemo više cilj ...
Udahnimo,
duboko se u sebi zapitajmo,
što zapravo tražimo
i za čim težimo,
za što smo mi tu,
što je svrha svega našega bivovanja ?
Možda i mi začujemo glas koji nas poziva,
samo čeka da zastanemo,...
da se zamislimo ...
da se zapitamo,
...
Za odmor mi je danas na pamet pala jedna stara,
a meni jako draga pjesma ...
.. onako,
... za dušu ...
*************
*** već neko vrijeme pronalazim na stranici KRIŽ ŽIVOTA - DAN GOSPODNJI prekrasne propovijedi,
pa sam i danas,
poslije raznih mojih lutanja i raštrkanih misli,
pohitila na tu stranicu, ... ,
i nakon toga na sastanak, ... , na Misu !!!
Posluhnite !!!
Na obali Galilejskog jezera
prvi put ugledah Isusa,
svog Gospodine i Učitelja.
Sa mnom bijaše brat mi Andrija;
bacili smo mrežu u vodu.
Valovi se visoko propinjahu, pa ulovismo
vrlo malo ribe. I bijaše nam teško pri srcu.
Odjednom se kraj nas zateče Isus,
kao da je upravo tada primio lik,
jer Ga nismo vidjeli da dolazi.
Zovne nas po imenu obojicu i prozbori:
"Pođite za mnom, povest ću vas
do jedne uvale bogate ribom."
I kad mu pogledah u lice, mreža mi ispadne iz ruke,
jer neki plam u meni buknu i ja Ga prepoznah.
A moj brat Andrija progovori i reče:
"Mi znamo sve uvale na ovim obalama,
a znamo i to da za vjetrovita dana poput ovoga,
ribe traže dubinu koju ne dosežu naše mreže."
A Isus odgovori: "Pođite za mnom na obale
jednog većeg mora.
Učinit ću vas ribarima ljudi.
I mreža vam nikad neće biti prazna."
I mi napustismo svoj brodić i svoju mrežu i pođosmo za njim.
Mene je privukla neka sila, nevidljiva,
što koračaše uz Njegovu osobu.
… Tako upoznah svoga Gospodina i Učitelja.
Pa premda to bijaše prije mnogo godina,
još mi se čini kao da se zbilo tek danas.
“Sve što je stvoreno,
nije ništa drugo nego čudesna simfonija,
bilo da se odnosi na ideje, duh ili materijalna bića;
sve se to drži zajedno i povezano je međusobnim odnosima
koje nije moguće rastaviti,
sve to tvori skladnu cjelinu.
U božanstvu vlada harmonija, vrhovni sklad,
budući nas je Bog stvorio po svome liku i udahnuo nam smisao i osjećaj sklada.
Sve što postoji je živo, nadahnuto životom, jer sve je postepeno i povezano.
Nema zvijezde koja nije živo biće i koja nema duše”.
/Kepler/
......................................................................
........................................Ruke su tvoje
........................................Moja sudbina
........................................K' o ptice slijecu
........................................Na prozor moj
........................................Kad padne noć
........................................Razgovaram s njima
........................................Osjećam miris i dodir tvoj
........................................Ruke su tvoje
........................................Moja sudbina
........................................Iz druge sobe navire zvuk
........................................Zatvaram oči
........................................I dajem se njima
........................................Svjedok tišine,
........................................Pa onda muk.
........................................Ruke i ti prate me
........................................Oduvijek,zauvijek
........................................Prate me ,znaj,
........................................Tvoje ruke
........................................Kroz život moj i tvoj
........................................Ruke su tvoje
........................................Moja sudbina
........................................Čvrste i snažne kazuju put
........................................I bezbroj drugih
........................................Jedino njima
........................................Spremno bi dao
........................................Za život moj
........................................Ruke i ti prate me
........................................Oduvijek,zauvijek
........................................Prate me, znaj,
........................................Tvoje ruke
........................................Kroz život moj i tvoj
........................................Ruke su tvoje
........................................Moja sudbina
........................................Anđeo čuvar
........................................Kazuje put
........................................I prate, prate, prate
........................................Ruke i ti prate me
........................................Oduvijek, zauvijek
........................................Prate me, znaj,
........................................Tvoje ruke
........................................Kroz život moj i tvoj
PRAVA RIJEČ, STISAK RUKE
Prava riječ, stisak ruke
Tren koji traje, to je Bog.
Pravi izlaz iz tmine
Govor tišine, to je Bog. Ljubav sva, radost sva
I sjaj dobrote iz oka tvog
Da, to je Bog.
Pravi stih, prava pjesma
Mirisna česma, to je Bog
Pravi vrt prepun sunca
Maštanja, igre, to je Bog. Ljubav sva, ...
/M. Nardelli/
Anđeo topline
........................
Za neke se ljude govori da iz njih zrači toplina. U njihovoj se blizini čovjek osjeća ugodno. Uz njih je čovjeku toplo oko srca...
Anđeo topline neka te osposobi za to da iz tebe zrači toplina, da se ljudi u tvojoj blizini osjećaju zaštićenima i voljenima. I neka uvijek iznova dade pronaći ljude koji će za tebe postati anđelima topline, u čijoj će se blizini odlediti tvoji zamrznuti osjećaji, u čijoj se blizini možeš zagrijati kad ozebeš u ovome hladnom svijetu.
Pitanje je što ti možeš učiniti da bi te anđeo topline osposobio da u svoju okolinu zračiš toplinu.
Meni je važno da se sam grijem na toplini božanske ljubavi, da bih imao toplo srce i za druge...
Želim da oko sebe uvijek osjećaš anđela topline i da sam možeš drugima postati anđelom koji zrači toplinom i daje da im se zagrije srce.
/Anselm Grün/
Kako biti dobri pomagači ?
Upravo nas anđeli u tome mogu poučiti ...
Poučiti, ...
recimo, ...
kako pomagati osobama sa posebnim potrebama?
- Nameće mi se misao, nismo li svi mi takve osobe,
osobe koje teže za pomoći svake vrste
i svaki od nas na svoj način vapi za anđelima,
pratiteljima i pomagačima.
Pa,
stoga povjerujmo da su oni ti,
ti nama dragi ljudi, naši anđeli ih zovemo,
dati i poslani nama ljudima na pomoć,
ali i potrudimo se da i mi budemo oni kojima će se anđeli,
kao svojim produženim rukama,
podičiti pred Gospodinom.
Nismo mi, niti možemo biti, tako svemogući kao pravi anđeli,
ali dobro činiti,
svim se bićem truditi dobro pronositi i širiti
su odlike ljudi koje mnogi od nas poznaju i za koje kažemo da su dobri ljudi,
ma, pravi anđeli.
Čak mi se čini da oni to čine i bez prevelikoga truda i da im je to lako,
da ih to veseli i nosi u životu ...
Kada se samo sjetim svoga anđela čuvara
prožme me neobična toplina, ljubav i neizmjerna zahvalnost. Hvala ti Anđele moj !
****************
*
Život prolazi i sve što imam jednog dana ću napustiti.
Smrt je neumoljiva.
Dobro koje sam učinio i suza koju sam bilo kome otro
ostat će sa mnom jer mi ih smrt ne može istrgnuti iz ruku.
Dobra djela i humani, etički čin ostat će moji zauvijek.
Bit će tragovi koje će pokušati slijediti mnogi.
Mislim da znam kojim putom trebam ići.
Čujem kako u dubini mene odjekuju Augustinove riječi:
"Za sebe si nas stvorio, Bože.
I nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi."
Stvoren sam da i ja ugradim svoj kamen
u izgradnji boljega svijeta.
/Dr. Tomislav Ivančić/ .........................................
Sveta noć Moj Gospodine Bože!
Vodio si me dugim i tamnim putem,
Kamenitim i čvrstim.
Često su mi snage htjele otkazati.
Gotovo sam pomislila
Da nikad neću ugledati svjetlo.
Ipak, kada se u dubokoj boli
Moje srce ukočilo,
Tada se pojavila jasna blaga zvijezda,
Vodila me vjerno – slijedila sam je
Najprije oklijevajući,
Zatim sve sigurnije.
/ ... /
/Edith Stein, Božić 1936./
.............
.........................................
...
I danas Betlehemska zvijezda stoji visoko.
Zove ljude sa svih strana svijeta.
Svaki dobronamjernik ima pristup Spasitelju.
Nije ona monopol samo jednoga naroda,
društvene klase, grupe vjernika,...
Stoga ne bi li se svi mi trebali veseliti
ugledamo li na našem putu Bogotražitelje
koji dolaze sa svih strana svijeta,
koji su poput svetih mudraca s Istoka,
koji traže susret sa Spasiteljem
privučeni sjajem Betlehemske zvijezde ...
Primjećujemo li
da su nam slični ...
Ili možda,
Da smo mi slični njima,
U traženju ...
...
Čitava zgoda o Mudracima je simbol
moga/tvoga, našega putovanja prema vjeri.
...
Poklonimo se pred Njim u vjeri.
Otvorimo Mu svoje male i skromne škrinje.
Prinesimo Mu ono što je u njima najbolje:
našu vjeru,
naše ufanje i *............................... nadasve našu ljubav ............................... *
NEBO, DAJ OKU
...........................Nebo, daj oku zvijezdu visoku vidjeti,
...........................jer triju Kralja stazicu valja slijediti, slijediti. ...........................Svijetla nebesa čine čudesa rođenom,
...........................Anđeli svoju pjesmicu poju malenom, malenom.
...........................Kraljima zvijezda u Betlem kaže stazicu,
...........................Po njoj su tako spoznali lako štalicu, štalicu. ...........................Tamjan i zlato, mast dragu na to uzeše,
...........................Slijedeći svjetlost, od Boga milost, pođoše, pođoše.
...........................Došav u Betlem, pred Kralja mladog padoše,
...........................Darove svoje Isusu kralju dadoše, dadoše. ...........................Kralju kraljeva nek slavu pjeva svaki nas,
...........................Daj svijete cijeli ti se veseli ovaj čas, ovaj čas!
...........................
******************************
Kako ovih dana traje blagoslov naših kuća i obitelji
pronašla sam jedan zapis koji mene dira
/to vjerojatno ne moram naglašavati!/
i koji mi puno govori,
objašnjava mi još ono
što mi je danas potrebno oko boljeg shvaćanja ... BLAGOSLOVA KUĆA I OBITELJI ..................:
Blagoslov kuća i obitelji temelji se na božićnoj istini da se Bog udomio na zemlji. Svećenik započinje molitvu blagoslova zazivom:
"Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!"
Po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi obitavališta Božja i zazivaju da se Bog ne iseli iz naših domova.
Pjesnik Antun Gustav Matoš je to rekao vrlo dojmljivo:
"Samo onaj je čovjek, tko je živa kuća Božja"
Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet – bili dom Božji. Izvor svakog blagoslova jest Bog. Svojom stvarateljskom riječju On stvara svjetove, ovu zemlju i čovjeka da njima upravlja. I sve što je Bog stvorio dobro je, blagoslovljeno je, uporno nam govori početak knjige Postanka. Božja riječ je stvarateljska, ona je blagoslov. Sve dobro koje čovjeka okružuje i svi ljudi, blagoslov su Božji. I sve što Bog od čovjeka traži jest da mu u slobodi uzvrati na tu ljubav, na blagoslov, na dobro, da mu zahvali. Ali čovjek je slobodno izabrao prokletstvo i upao u zapletaj mržnje i grijeha. Bog ga, međutim, ne ostavlja. Preko Mojsija i Arona blagoslivlja narod Izraela (Br 6,22-27), blagoslivlja čovjeka i poziva ga na blagoslov. A vrhunac Božjeg blagoslova jest utjelovljenje Sina Božjega, koji nas u neiskazivoj ljubavi čini svojima, dionicima božanske naravi, dionicima blagoslova i dionicima dobra. I što da čovjek čini pred tolikim čudesima Božjeg blagoslova, dobra i ljubavi ? Ostaje mu strahopoštovanje, divljenje, zahvala, ostaje mu blagoslov. Čovjek blagoslivlja svoga Stvoritelja, Spasitelja, ali blagoslivlja čovjeka i sve što je stvoreno. Čovjek je blagoslovljen i pozvan blagoslivljati. Pozvan je dobro govoriti, ali to ne smije biti samo strujanje zraka i vibriranje glasnica, nego da riječ odražava osobu, njezin stav, program, ono što ona jest i za čime teži. Blagoslov je nešto što dolazi od Boga, što daje Bog onima koji to traže. Upravo u tome možemo tražiti i naći temelj blagoslova kuća i obitelji prilikom blagdana Božića. Rođenje Gospodnje je početak Novoga Saveza, a savez počinje s blagoslovom.
Što se događa u blagoslovu kuća i obitelji, ili u blagoslovu uopće ?
Kao odgovor ponudio bih jedan irski blagoslov koji izgleda ovako:
"Neka ti put dođe u susret!
Neka ti vjetar bude s leđa!
Neka ti sunce zagrije lice!
Neka kiša padne na tvoja polja!
I dok se opet vidimo, neka te Bog čuva u svojoj ruci!"
"Neka ti put dođe u susret!"...
Malo zagonetan blagoslov. Putovi mogu biti dugi, ako idemo pješice, npr. ako idemo na neko hodočašće. Umorimo se, noge nas bole, a put je još dalek, ne vidi se kraja. Neka ti put dođe u susret vjerojatno znači – neka bude što kraći. U obiteljima su dugački putovi. To su npr. putovi odgoja djece koji dugo traju. Treba Boga moliti za blagoslov da skrati te putove, da otkloni zapreke, da dobar odgoj djece obitelji što prije osjete.
"Neka ti vjetar bude s leđima!"
...Ta je želja razumljiva. Ako nam nam vjetar udara u prsa, tada nas zaustavlja, otežava kretanje. Ako udara u leđa, tada nas ubrzava, olakšava kretanje. I na moru je vjetar važan, pogotovu je bio nekoć kad su brodovi bili primitivniji. Želja da nam vjetar uvijek bude za leđima jest želja da nas nešto uvijek potiče, goni prema naprijed, prema sve boljem i višem. Zna se dogoditi da u obiteljima, napose u ovom poslijeratnom periodu, dođe do rezignacije, bezvoljnosti za život. Zato je potreban Božji blagoslov, koji će, poput vjetra za leđima, biti poticaj da se obitelj digne i puna nade kroči naprijed.
"Neka ti sunce zagrije lice!"
...Što znači ta želja? Kad osjetimo hladan vjetar na svom licu, onda ćemo shvatiti da je jako prijatno kad nam sunce grije lice. Ne kaže se peče, nego upravo grije. Naše lice je življe, naše raspoloženje bolje, svijet nam je prijazniji. Što se u blagoslovu kuća i obitelji može više poželjeti od dobrog raspoloženja, vedra lica i optimistična stava prema životu.
"Neka kiša padne na tvoja polja!"
...Ako nema kiše, zemlja je suha i teško ju je obrađivati. Mi se molimo Duhu Svetom: Riga quod aridum – natopi što se osušilo! Mnogo se toga osušilo u našim obiteljima, kao posljedica rata. Blagoslov je zapravo molitva Duhu Svetom (fons vivus – živi izvor) da naše obitelji natopi svojom milošću.
Konačno, zadnja je želja i najvažnija:
"I dok se opet vidimo, neka te Bog čuva u svojoj ruci!" ...Ono što nam je vrijedno i dragocjeno čvrsto držimo u ruci da se ne ošteti ili da nam ga tko ne uzme. Božja je ruka jaka i dobra. Biti u njegovoj ruci znači biti siguran. Svećenik u blagoslovu izručuje kuću i obitelj u Božje ruke. Neka Bog drži u svojoj ruci naše obitelji i prostor u kojima borave! "I dok se opet vidimo neka te Bog čuva u svojoj ruci!".
Uoči Bogojavljenja običava se blagoslivljati voda kojom se onda škrope stanovi prigodom blagoslova kuća. I naše obitelji svojim životom morale bi objavljivati Krista. Blagoslov kuća morao bi biti vanjski znak da će se u obitelji živjeti kršćanskim, to jest Kristovim životom, po načelima Evanđelja.
/ fra Nikica Vujica/
Metkovske jaslice od izvornoga materijala-
na glavnome trgu u Metkoviću ..................
**************************
***
A ovaj post bi završila/započela sa, meni predivnim, Zaharijinim hvalospjevom koji je progovorio u razigranosti svoga srca ... To je hvalospjev jednoga starozavjetnika na pragu Novoga zavjeta: „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov !“
/Lk 1, 68 – 79/
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka: †
spasiti nas od neprijatelja naših - *
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu: *
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
po kojem će nas pohoditi
Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj, *
da upravi noge naše na put mira.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
Hvala vam za prekrasna druženja
i divne poticaje, ...
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ... /Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...
