No more champagne
And the fireworks are through
Here we are, me and you
Feeling lost and feeling blue
It's the end of the party
And the morning seems so grey
So unlike yesterday
Now's the time for us to say ... Happy new year
Happy new year
May we all have a vision now and then
Of a world where every neighbour is a friend
Happy new year
Happy new year
May we all have our hopes, our will to try
If we don't we might as well lay down and die
You and I
Sometimes I see
How the brave new world arrives
And I see how it thrives
In the ashes of our lives
Oh yes, man is a fool
And he thinks he'll be okay
Dragging on, feet of clay
Never knowing he's astray
Keeps on going anyway ... Happy new year ...
Seems to me now
That the dreams we had before
Are all dead, nothing more
Than confetti on the floor
It's the end of a decade
In another ten years time
Who can say what we'll find
What lies waiting down the line
In the end of eighty-nine ... Happy new year ...
"The Nativity Story" je film koji je svojom radnjom usredotočen na život Djevice Marije i Josipa prije rođenja Krista, kada će njihova ljubav, vjera i vjerovanja biti stavljena na kušnju. Scenarij je napisao Mike Rich a prikazuje njihov polazak iz Nazareta i putovanje u Betlehem opisan u Bibliji, uključujući i neke biblijske figure kao što su kralj Herod, Elizabeta i Zaharija te sv. Tri kralja.
Gotovo ne postoji osoba, barem u zapadnom svijetu, koja nije čula za događaje prije Isusova rođenja. Međutim, film iznenađuje svojom realnošću jer upravo on progovara o Marijinoj muci i prihvaćanju poruke anđela Gabrijela da će roditi Božjega Sina. I na svoje vlastito iznenađenje spremno prihvaća Božji poziv ne znajući kako će njezina obitelj i zaručnik Josip reagirati na njezinu neočekivanu trudnoću.
Josip ispočetka sumnja u istinitost njezine priče, ali nakon sna u kojem mu se Bog obratio spremno uzima Mariju za ženu te zajedno odlaze u Betlehem zbog Herodova popisa stanovništva. Put je bio dalek i opasan ali Josip, žrtvujući sebe za ženu i dijete, pokazuje Mariji da će uz njega uvijek biti sigurna. Uz vjeru i molitvu prelaze sve zapreke te se Isus rađa u najnevjerojatnijem mjestu za jednog kralja: u štali među životinjama. Samo rođenje Isusa Krista dokazuje da je došao radi onih malih, najneznatnijih i najsiromašnijih ljudi. Jako je dirljivo prikazano i rađanje ljubavi između Marije i Josipa koja proizlazi iz međusobnog poštivanja, pomaganja i žrtve za drugoga. Nije lako odustati od svakodnevnog života i predati se Božjem naumu, ali to je jedino ispravno što Bog dokazuje svojom ljubavlju i davanjem svoga Sina za spasenje svih ljudi.
Bog je tu
"Bog nije ovdje",
odgovorio je maleni Božidar baki kad su ušli u crkvu osvrnuvši se na njene tvrdnje kako će ga tu susresti.
"Ali on je tu",
potvrdila je baka.
"Gdje? Ovdje nema nikoga",
inzistirao je Božidar uvjeren da su sami u crkvi.
Baka, s druge strane nije znala što bi mu i kako odgovorila. Odlučila je Božidara dovesti pred pripremljene jaslice koje mu je željela pokazati, ali budući da je još uvijek bilo vrijeme Adventa,
jedna je figurica nedostajala;
upravo je maleni Bog,
djetešce Isus, nedostajao.
"Vidiš li one prazne jaslice?",
upitala je baka Božidara.
"Da. Misliš ovo u sredini?"
"Baš to. To je prazno mjesto rezervirano za Boga.
Tu će on doći na svijet, tu će se, u staji, roditi."
"Znači Bog tek treba doći?",
nije shvaćao Božidar.
"Da i ne, jer u određenom smislu, on je već tu.
Znaš li kako je pravo ime Bogu?",
nastavila je objašnjavati baka.
"Ne, znam samo da se zove Bog. Ne znam zapravo niti tko je on"
"Ime mu je Emanuel, a to znači da je on Bog s nama,
znači da je uvijek tu uz nas.
"Ali kako kad ga nema?"
"Nama se samo čini da ga nema zato što ga ne možemo vidjeti,
ali on je stvarno tu.
"Kako to onda možemo znati? Ako je nevidljiv, kako ga možemo vidjeti?"
"Bog se ne može vidjeti običnim očima jer on nije kao mi, njega vidimo samo duhovnim očima. Kad čovjek osjeti toplinu u srcu i kad mu nestane svaki strah, kad je radostan i utješen, to se sve događa kad je Bog u blizini. Samo što mnogi ne znaju da je to Bog jer ne znaju gledati svojim duhovnim očima."
"Ah, onda sam ja jučer vidio Boga",
brzo je zaključio Božidar.
"Stvarno? Kako to?",
začudila se baka.
"Pa kad sam jučer po mraku skrenuo u krivu ulicu i ...
nisam se znao vratiti doma, ... ,
ali mama me je tražila ...
i kad me je našla i primila za ruku, ... ,
odjednom me više nije bilo ničega strah,
niti mi je više bilo zima !!!"
.......................................
..................................Tako je Božidar naučio
..................................da je Bog među nama,
..................................a još više od toga,
..................................naučio je gledati Boga.
*******************************
Još sam mislila puno toga napisati o dubrovačkim kolendama ... i kada ću imati vremena, dopisati ću, baš ovdje,
... jer je to nešto što pamtim i što je isto dio moga djetinjstva ... . . . . .
*************************
A sada, kako je već započela Tiha noć, Sveta noć ...
Poslušajmo !!!
********
... Na dobro vam došao Božić i Sveto porođenje Isukristovo !!!
No, taj Emanuel je ostavio testamentalno jedno pravilo za koje će nas pitati na svom sudu, a to je
..........“što god ste učinili jednom od moje najmanje braće,
.......... meni ste učinili”. .......................... U ovom Božiću prepoznajmo malenu braću !!!
*******
*************
*******************
Sedmi dan
“O Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš,
ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš:
o dođi sa neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje
nam vječno daš.”
**
"O Emmanuel, Rex et legifer noster, exspectatio gentium, et Salvator earum:
veni ad salvandum nos Domine Deus noster."
...........................................................ali sva obnova poćima
..........................................od temeljnog kamena koji je Krist.
...........................................Do njega doći i s njim se susresti
..................................................................znači imati Božić,
...........................................ali znači i postati Božić za druge!
********************
************
****
********************
Šesti dan
“O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam,
od ugla silni kamene, što rajski dom i zemski hram
u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor,
iz crnog jada spasi sam.”
**
"O Rex Gentium, et desideratus earum, lapisque angularis, qui facis utraque unum: veni, et salva
Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi ...
O Mariji
...........Bez Nje, poznavanje Krista samo je mudrovanje. Ali u Njoj to postaje doživljaj, jer ona je sva poniznost i siromaštvo, a bez tih ne možemo upoznati Krista, dana Njoj. Njezina je svetost šutnja u kojoj se može čuti samo Krist, a Božji glas postaje za nas iskustvo kada promatramo Nju. Njezina je najveća slava: da nema ništa vlastitoga, da nije zadržala ništa od svoga „ja“ čime bi se mogla slaviti radi same sebe, da nije stavljala nikakve zapreke Božjoj milosti niti se na koji način opirala Njegovoj ljubavi.
/Thomas Merton/
...............
..............................Pošalji i k nama danas, Gospodine,
anđela svoga, pošalji glasnika novoga svijeta,
novoga života, novih odluka.
Pošalji glasnika mira i ljubavi
i neka u nama nađe suradnike tvoje milosti.
Hvala ti, Gospodine, za Mariju, Djevicu, Bogorodicu!
Hvala ti za njezin Da, za njezin Fiat!
*********
Četiri svijeće su lagano gorjele.....................................................
...................................Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor
Prva svijeća je rekla: "JA SAM MIR."
Nažalost, ljudi me ne uspijevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti !
I odmah se ugasi.
Druga je svijeća rekla: "JA SAM VJERA."
Nažalost, mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam.
Nema smisla da i dalje gorim.
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju je .
Treća je svijeća žalosno progovorila: "JA SAM LJUBAV."
Nemam više snage. Ljudi zaboravljaju na mene
i na to koliko sam im potrebna, oni više ne ljube ni svoje najbliže.
I bez oklijevanja se ugasi.
Odjednom je ušlo jedno malo dijete i ugledalo tri ugasle svijeće. "ŠTO JE TO ?", upitalo je dijete.
"VI STE TREBALE SVJETLITI DO KRAJA.",
i rekavši to ... ...
počelo je plakati.
Uto je progovorila četvrta svijeća:
"NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOĆI ĆEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE ! JA SAM NADA."
Djetetu su zablistale oči od radosti
dok je sa upaljenom svijećom
vraćalo svjetlo ugašenim svijećama ...
NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U SRCIMA NAŠIM !!!
Neka svatko od nas bude sredstvo u rukama Djeteta
da bismo podržali NADU, VJERU, MIR I LJUBAV
u vlastitu srcu i srcima naših bližnjih ...
“O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti sunce
pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara
po tminama! Prosvijetli sve, što gube se u
smrtnoj sjeni nemiloj.”
**
"O Oriens, splendor lucis aterna, et sol justitia: veni, et illumina sedentes in tenebris, et umbra mortis
..........................................Unesimo svjetlo u darovano vrijeme
..........................................i to njegovo svjetlo,
..........................................Davidovo, Betlehemsko,
..........................................a na način Krista
..........................................koji će onda preko nas
..........................................zasjati pravim svjetlom
..........................................onima koji i ovog Božića traže Boga
“O divni ključu Davidov i vladaoče roda svog,
što otvaraš i zatvaraš i nema stvora nikakvog,
što spriječit bi te mogao: dođi dobrostiv, sužnjeve
iz mraka vodi tamničkog.”
**
"O Clavis David, et sceptrum domus Israel;
qui aperis, et nemo claudit; claudis, et nemo aperit:
veni, et educ vinctum de domo carceris,
sedentem in tenebris, et umbra mortis."
“O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što
Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom,
i dade zakon Sinajski: pohiti da nas izbaviš
božanskom svojom desnicom!”
**
"O Adonai, et Dux domus Israel, qui Moysi in igne flamma rubi apparuisti, et ei in Sina legem dedisti: veni ad redimendum nos in brachio extento."
“O slavni Jesin korijene, što naroda si barjak svih,
pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih,
kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi izbavi iz
nevolja nas premnogih.”
**
"O Radix Jesse, qui stas in signum populorum, super quem continebunt reges os suum, quem Gentes deprecabuntur: veni ad liberandum nos, jam noli tardare."
Želja mi je bolje se pripraviti za Božić ...
i to želim, kao i prošlih godina
pjevanjem, proživljavanjem, upijanjem, ...
meni predivnih O-Antifona,
... svakim danom po jedna ...
* ***************
Prvi dan.
“O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš,
i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš
sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas,
da pravi put nam pokažeš!”
**
"O Sapientia, qua ex ore Altissimi prodiisti, attingens a fine usque ad finem, fortiter suaviterque disponens omnia: veni ad docendum nos viam prudentia."
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego da posvjedoči za Svjetlo, piše evanđelist Ivan ...
.....
***
Ako vjerujemo da je Biblija Božja riječ upućena čovjeku svakog vremena i prostora onda su te riječi odnose i na nas. Stoga je za očekivati da oni koji Bogu vjeruju, koji su poslušni Njegovoj riječi, budu u svome životu ljudi koji žive i odražavaju tu nadu na koju ih Gospodin poziva i da po molitvi i čitanju Božje riječi u Došašću rastu u nadi i ovom svijetu sami postaju svjetlo Kristovo ...
Neka se raduju i neka svojim životom radost koja je upaljena u njihovim srcima pokazuju i iskazuju. ...
Mogu li se kršćani prepoznati
po ljubaznome osmijehu
i dobrohotnome raspoloženju
na svakome mjestu,
na poslu, u kući,
na ulici, pa i u crkvi?
Mogu li u odrazu svoga lika
u ogledalu pronaći tragove
nade i radosti koja me takvim čini ?
I mogu li onda drugi
u meni/nama prepoznati svjetlo ???
Pripravite put Gospodinu, poravnite staze ... dolazi ...
Na polovici smo puta iščekivanja proslave rođenja Sina Božjega među ljudima, proslave događaja koji je prije više od dva tisućljeća preokrenuo putanju povijesti čovječanstva ... Ali mi iščekujemo i Njegov dolazak u život svakoga od nas, a to iščekivanja nije pasivno čekanje nego "pripravljanje puta Gospodinu", hod prema Njemu ... Po tome je cijeli naš život jedno Došašće - radosno iščekivanje, hod ususret Utjelovljenoj Riječi ...
.......
Upalili smo danas i drugu svijeću okupljeni uz blagdanski nedjeljni stol i zajedno se pomolivši pogledavali smo njezin sjaj koji navješta, koji nas pripravlja, koji nas tješi, obećaje radost, ali i blago opominje ...
Da, spremamo se na proslavu rođenja Isusa Krista, ali je ovo i vrijeme intezivnoga spremanja za Kristov dolazak u slavi. Stoga bi nam spomen na prošlost i nada u budućnost trebali biti poticaj da u sadašnjosti adventskoga vremena utješimo jedni druge darovima Duha Svetoga:
mirom, ljubavlju, razumijevanjem, poštovanjem, nesebičnošću, darežljivošću, ... I to će, onda, biti najljepša priprava za proslavu Božića kao i za Kristov dolazak u slavi. !!!
***
Znate li da svaka adventska svijeća nosi i određenu poruku ?
Prva svijeća u adventskom vijencu
svijeća je nade i iščekivanja,
a zove se i Postilica !
Druga se naziva Pomirilicom,
jer kroz pomirenje sa svima kršćani
pripravljaju put Gospodinu
da lakše dođe do njihovih srca.
.........................................
P.S. Upravo vidjeh, sretno dođoh i do ovoga vrlo vrijednoga broja !
............................................................................................. 200.post
Sveti Nikola je svetac koji dolazi iz Male Azije. Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću prije Krista. Njegovi roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Bio je poznat po mudrosti i plemenitosti, a iz ljubavi prema ljudima prodao je sav svoj imutak i novac podijelio siromasima. Poznato je nekoliko priča o njegovu životu.
Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se udale. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika /ponekad tri kugle ili jabuke/ i odatle veza s darivanjem.
Prema drugoj, oživio je troje djece koje je ubio opaki gostioničar kako bi servirao njihovo meso; odatle veza s djecom.
Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao; time je postao i zaštitnikom mornara i putnika. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost. Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je Isus imao za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric pa su svi očekivali da će ga on naslijediti. Međutim, on pobjegne u Palestinu gdje je živio samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i taj put postaje novi biskup. Od tada noći provodi moleći, a danju pomaže siromašnima šireći vjeru. Činio je čuda. Poput Isusa je smirivao uzburkano more i postao zaštitnik mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 06. prosinca 327. godine. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari. Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Nakon što su mu krajem 11. stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu, počelo se širiti njegovo štovanje.
Sveti Nikola je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Spomendan mu je 6. prosinca, dakle danas. Toga dana, a njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Običaj je da djeca navečer uoči praznika očistite svoje cipelice ili čizmice ili čarape u obliku čizmice i obavezno ih stave u prozor!
Roditelji su ti koji pripremaju darove za prazničko jutro Svetog Nikole. Običaj je da se pripremi i zlatna šiba. Ona simbolično pokazuje da kazna stiže uvijek kada pustimo zlu da se "razmaše", ali i da nam je uvijek stalo do djeteta takvog kakvo jest, čak i kada se loše ponaša.
Tradicionalno se za ovaj praznik poklanjaju uglavnom razni slatkiši: bomboni, čokoladice, orasi u ljusci, neko voće /jabuka, naranča, smokva/, olovke, šarene gumice ili neke druge sitnice koje će razveseliti djecu.
........................... među dječjim pismima ima jedno vrlo dojmljivo:
Dragi Sveti Nikola!
Za sljedeću godinu ne želim igračke, slatkiše i druge stvari nego samo zdravlja i puno ljubavi.
Pokloni nešto i mojim roditeljima
...................................................
............. Ovo vrijeme, vrijeme darivanja je darovano vrijeme u kojem želim darovati prvenstveno sebe i svoje vrijeme djeci družeći se sa njima i pričajući im o onome što je u životu daleko važnije od materijalnih stvari, od skupocijenih darova, a to je ljubav kojom ljubimo jedni druge i kojom darujemo svoje bližnje ..................
..............................
Blagdan sv. Nikole, prijatelja i dobrotvora sirotinje i djece, neka bude za nas povod da se ispitamo kako vršimo veliku zapovijed ljubavi!
A kod koga je naučio sv. Nikola tu divnu krepost ljubavi?
Kod Učitelja i uzora ljubavi, kod Isusa Krista!
Budi uvijek spreman davati,
I nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove!
Znaj da tvoja smrtna košulja
neće imati džepova!
...............................sveti Nikola
................................................
No, misleći, promišljajući i o sebi kao djetetu svoga oca pomolila sam se molitvom koju sam već davno zapisala i upamtila ...
Daj dobri Oče da nikada ne nestane djeteta u meni i da budem dobro dijete Tvoje !!!
Molitva za dijete u sebi
........
........................................Gospodine, daj da ne izgubim
........................................djetinje mi oko u životu:
........................................da u njemu gledam čistu sliku,
........................................i poklanjam stvarima ljepotu.
........................................Gospodine sluh da ne izgubim
........................................u galami, u bučnome toku;
........................................u kakvome grmlju ili trnju,
........................................silazeći u jamu duboku.
........................................Gospodine, daj da ne izgubim
........................................perje s krila, igru malih stvari;
........................................u dnu duše u najcrnje dane
........................................ljubav svoju u meni ražari.
........................................Gospodine, ko prsten na ruci,
........................................ti me veži svojom svetom moći;
........................................da ne slomim djeteta u sebi
........................................s kojim ću ti na koljena doći.
........................................Daj da budem dar tebi zavazda
........................................kao dijete dobrome svome Ocu,
........................................s izvezenom slikom danas ovdje,
........................................jednog dana licem k tebi Stvorcu.
......................................../Fra Izidor Grabovac/
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...