Marketing
...
Tko je Sveti Nikola?
Sveti Nikola je svetac koji dolazi iz Male Azije. Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću prije Krista. Njegovi roditelji dugo nisu imali djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu. Bio je poznat po mudrosti i plemenitosti, a iz ljubavi prema ljudima prodao je sav svoj imutak i novac podijelio siromasima. Poznato je nekoliko priča o njegovu životu.
Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se udale. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika /ponekad tri kugle ili jabuke/ i odatle veza s darivanjem.
Prema drugoj, oživio je troje djece koje je ubio opaki gostioničar kako bi servirao njihovo meso; odatle veza s djecom.
Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao; time je postao i zaštitnikom mornara i putnika. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost. Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je Isus imao za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric pa su svi očekivali da će ga on naslijediti. Međutim, on pobjegne u Palestinu gdje je živio samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i taj put postaje novi biskup. Od tada noći provodi moleći, a danju pomaže siromašnima šireći vjeru. Činio je čuda. Poput Isusa je smirivao uzburkano more i postao zaštitnik mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 06. prosinca 327. godine. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari. Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Nakon što su mu krajem 11. stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu, počelo se širiti njegovo štovanje.
Sveti Nikola je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Spomendan mu je 6. prosinca, dakle danas. Toga dana, a njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Običaj je da djeca navečer uoči praznika očistite svoje cipelice ili čizmice ili čarape u obliku čizmice i obavezno ih stave u prozor!
Roditelji su ti koji pripremaju darove za prazničko jutro Svetog Nikole. Običaj je da se pripremi i zlatna šiba. Ona simbolično pokazuje da kazna stiže uvijek kada pustimo zlu da se "razmaše", ali i da nam je uvijek stalo do djeteta takvog kakvo jest, čak i kada se loše ponaša.
Tradicionalno se za ovaj praznik poklanjaju uglavnom razni slatkiši: bomboni, čokoladice, orasi u ljusci, neko voće /jabuka, naranča, smokva/, olovke, šarene gumice ili neke druge sitnice koje će razveseliti djecu.
Izvor: SVETI NIKOLA - WIKIPEDIAPrema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se udale. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika /ponekad tri kugle ili jabuke/ i odatle veza s darivanjem.
Prema drugoj, oživio je troje djece koje je ubio opaki gostioničar kako bi servirao njihovo meso; odatle veza s djecom.
Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao; time je postao i zaštitnikom mornara i putnika. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude. Nažalost, rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili. Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost. Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je Isus imao za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric pa su svi očekivali da će ga on naslijediti. Međutim, on pobjegne u Palestinu gdje je živio samačkim životom. Vratio se kad je umro stričev nasljednik i taj put postaje novi biskup. Od tada noći provodi moleći, a danju pomaže siromašnima šireći vjeru. Činio je čuda. Poput Isusa je smirivao uzburkano more i postao zaštitnik mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 06. prosinca 327. godine. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari. Sveti Nikola je shvaćao kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Nakon što su mu krajem 11. stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu, počelo se širiti njegovo štovanje.
Sveti Nikola je zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Spomendan mu je 6. prosinca, dakle danas. Toga dana, a njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Običaj je da djeca navečer uoči praznika očistite svoje cipelice ili čizmice ili čarape u obliku čizmice i obavezno ih stave u prozor!
Roditelji su ti koji pripremaju darove za prazničko jutro Svetog Nikole. Običaj je da se pripremi i zlatna šiba. Ona simbolično pokazuje da kazna stiže uvijek kada pustimo zlu da se "razmaše", ali i da nam je uvijek stalo do djeteta takvog kakvo jest, čak i kada se loše ponaša.
Tradicionalno se za ovaj praznik poklanjaju uglavnom razni slatkiši: bomboni, čokoladice, orasi u ljusci, neko voće /jabuka, naranča, smokva/, olovke, šarene gumice ili neke druge sitnice koje će razveseliti djecu.
.........................................................................
........................... među dječjim pismima ima jedno vrlo dojmljivo:
Dragi Sveti Nikola!
Za sljedeću godinu ne želim igračke, slatkiše i druge stvari nego samo zdravlja i puno ljubavi.
Pokloni nešto i mojim roditeljima
...................................................
............. Ovo vrijeme, vrijeme darivanja je darovano vrijeme u kojem želim darovati prvenstveno sebe i svoje vrijeme djeci družeći se sa njima i pričajući im o onome što je u životu daleko važnije od materijalnih stvari, od skupocijenih darova, a to je ljubav kojom ljubimo jedni druge i kojom darujemo svoje bližnje ..................
..............................
Blagdan sv. Nikole, prijatelja i dobrotvora sirotinje i djece, neka bude za nas povod da se ispitamo kako vršimo veliku zapovijed ljubavi!
A kod koga je naučio sv. Nikola tu divnu krepost ljubavi?
Kod Učitelja i uzora ljubavi, kod Isusa Krista!
Budi uvijek spreman davati,
I nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove!
Znaj da tvoja smrtna košulja
neće imati džepova!
...............................sveti Nikola
................................................
No, misleći, promišljajući i o sebi kao djetetu svoga oca pomolila sam se molitvom koju sam već davno zapisala i upamtila ...
Daj dobri Oče da nikada ne nestane djeteta u meni i da budem dobro dijete Tvoje !!!
Molitva za dijete u sebi
........
........................................Gospodine, daj da ne izgubim
........................................djetinje mi oko u životu:
........................................da u njemu gledam čistu sliku,
........................................i poklanjam stvarima ljepotu.
........................................Gospodine sluh da ne izgubim
........................................u galami, u bučnome toku;
........................................u kakvome grmlju ili trnju,
........................................silazeći u jamu duboku.
........................................Gospodine, daj da ne izgubim
........................................perje s krila, igru malih stvari;
........................................u dnu duše u najcrnje dane
........................................ljubav svoju u meni ražari.
........................................Gospodine, ko prsten na ruci,
........................................ti me veži svojom svetom moći;
........................................da ne slomim djeteta u sebi
........................................s kojim ću ti na koljena doći.
........................................Daj da budem dar tebi zavazda
........................................kao dijete dobrome svome Ocu,
........................................s izvezenom slikom danas ovdje,
........................................jednog dana licem k tebi Stvorcu.
......................................../Fra Izidor Grabovac/
........................................
.........................................................................
*
*
*
Post je objavljen 06.12.2008. u 17:53 sati.