KORAK PO KORAK ... MOŽDA
slika: digital artist
Provodim noći
u snu bez sna,
provodim dan
u danu bez dana,
instinkt samoodržanja
... ništa više.
Kroz izričaj duše
pažljivo ti se približavam,
korak po korak,
kasno ćeš saznati
tajne mog sna,
a u toj kombinaciji
metafora i simbola
darujem ti jedan svitak
gdje su napisani
neki znaci,
putokazi,
smjerovi.
Znam da i dalje
imaš svoj svijet
sebe u sebi,
tako ćeš dočekati
novi izlaz Sunca
nekog maglovitog
ljetnog jutra,
a tvoju riječ
još nisam čula,
samo pogledom
daješ izraz,
samo svojim
dolascima i odlascima
daješ smisao.
U mnogim očima
ne vidim tvoje,
u mnogim kretnjama
ne prepoznajem te
i ne mogu se okrenuti
nekoj novoj skitnici,
možda još uvijek
čekam plodove
prelijevanja naših pogleda,
možda korak po korak
polako dođem
i do pravog
tebe u tebi
… možda.
slika_ internet
napisano: 04.08.2004. u 14:13h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=29733
i objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=38599
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63242
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (25) * ispiši * #
Z A S T A L A
slika: digital artist
Riječi su pale na bol,
a sa Sunca ne dolazi
toplina jeseni,
oko mene se sve omotalo
pa sam odlutala
bez nekog posebnog cilja
u nepoznate smjerove
astrala duše.
Jesu li te riječi
zamijenile okove stvarnosti
kroz koje se probijam godinama
ili sam se samo
zaustavila i …
zastala?
Ne znam...
otkrit ću lice jednoj sferi
otkud ne dolaze pulsari Neba
i otkuda čujem šapat anđela,
a onda pokušati razumjeti
je li netko kriv
za početak odsutnosti
ili sam tek samo
... zastala?
napisano: 27.09.2020. u 11:30h iz 17. zbirke poezije
"BIJELI PUT"
http://www.digitalne-knjige.com/varga17.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-278-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
LIŠĆE JESENI
http://www.digitalne-knjige.com/varga16.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-254-6
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #
TAMNE ČEŽNJE
slika: digital artist
Neke momente života zatvaram
na dno ponora tamnih čežnji
koje se gomilaju
u bespotrebnim satima i danima
pa se mutno zagrlim
i odlepršam među duše
koje još uvijek lebde oko živih.
Jesam li se to usudila pogledati
u neke druge dimenzije
ili sam tek svjedok
mojih čudnih snova
koji mi oblikuju dan?
Ritam srca još uvijek nepogrešivo
vodi otkucaje na neke staze
koje tek otkrivam,
ali ipak one tamne čežnje zovu
i žele se pridružiti vukovima
koji neumorno okružuju
bestjelesne duše misleći,
da ih čeka nešto bogato,
ali to je varljiv sjaj
i tek iluzija u koju se upada
bez ikakve pomoći.
Čiste riječi daju snagu
puslirajućem srcu
i probuđuju onaj mir
gdje tamne čežnje nestaju
kao ove bestjelesne duše
koje se skupljaju
oko gladnih vukova.
napisano: 27.09.2020. u 11:40h iz 17. zbirke poezije
"BIJELI PUT"
http://www.digitalne-knjige.com/varga17.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-278-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #
SVE JE TO UVIJEK ISTA PRIČA
slika: digital artist
Razotkrila sam mrtve putokaze na mračnom nebu, a pod mladom jabukom sam zaspala snom bez snova.
Pitam se, koji su me putovi odveli od tebe?
Sjećam se šapata tvoje duše kad je poslala poruku nebu "ti nisi ta" i posljednjih redova noćnih svjetiljki koje su se gubile u daljini, dok sam odlazila sa našeg mjesta gdje smo se rastali.
Jesam li našla svoje tri točke postojanja u nečem ili su mi ljudi i bogovi pripremili obilniju gozbu života?
Sad sam daleko od svog zenita, skupljam nova iskustva života i osjećam, da to nije pravac za sreću, ali stopala slijede te tragove koji će me nekud odvesti – u smisao bez smisla.
Prekoračila sam svoje granice, uzela sam komad neba i prelomila ga nadvoje pa jednu polovicu zadržala za sebe, druga je ostavljena tamo gdje sam skinula crnu haljinu svoje duše, presvukla se i obukla onu boje pjene vrška zlatnog plamena, baršunastu i punu lijepih neuvelih latica.
Viđena sam na raznim mjestima, a sebe nisam vidjela, dlanovi polako mijenjaju liniju života i liniju ljubavi, crte se prelamaju, nastavljaju se nove rezbarije, a ja se ne vraćam onom kamenu iz razrušenog grada ispod kojeg sam bila sklupčana kao zmija sa vilinskim suzama u očima.
Ta vrata sam zatvorila i tek ponekad neki mrtav putokaz mi najavi da, dok vrijeme prolazi, poljubac je samo poljubac i život je samo život, bez znanja o znanju bilo čega, jer sve je to uvijek ista priča.
napisano 24.02.2005. u 17:55h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=45777
i 23.06.2009. i 03.04.2011. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=24687
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=60838
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
U DALJINAMA VJEČNOSTI
slika: digital artist
Preruši me u nesveto trojstvo,
odvedi me do zvijezde
gdje se teško diše
i ostavi me tamo.
Zaboravi me u pjesmi
kad ti dotakne srce
i neka bude čudo
kad toneš u bol,
kad se predaješ
stihovima mojih pjesama
i kad znaš,
da me nikad nećeš zaboraviti,
a u pjesmi me zaboravi i ostavi.
Sve što je doživljeno,
ljubav je pozlatila
svojim perom mladosti
i ostavila nas,
da se u bijelom miru duše
nađemo jednog dana
kad se opet sretnemo.
O, Nesveti, zaboravi me i ostavi,
da skončam ovu turbulentnu dušu
na obalama gdje se sprudovi ljube
sa sutonom u daljinama
i gdje me zavaravaju pjesme neljudske
odvodeći me u tamnu bol,
tamniju od noći.
Samo tako me ostavi
i skončavajući ponovo ću se roditi
u neko drugo vrijeme,
na nekom drugom mjestu
i znam, Nesveti,
pronaći ćeš opet
ovu koprenu suza
kako se vijori
u daljinama vječnosti.
napisano: 27.7.2013. u 16.40h, pjesma iz moje 5. knjige poezije "NA TRGU PTICA"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=102924
U DALJINAMA VJEČNOSTI –na blogu
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
NOVA ZORA
(slika: digital artist)
Jedne noći obuzeo nas je žar magije, obuzeo nas je san svih snova, doživjeli smo ljubav, nije bilo teško rukom dodirnuti ni nebo ni pakao, lutali smo našim pustim stazama, na centru nebeskog svoda gledali smo žuti disk koji nam je davao svoju zlatnu boju, povezali smo se sa našim demonima i razoružali ih.
Vodio si me dalje u neke tišine tvog djetinjstva, pratio me u mojoj predsmrtnoj samoći i nisi me dozivao svijesti, pratio si me u tom komadanju srca nadvoje i podijelili smo taj obrok, dok su bijele ptice nadlijetale naše nebo i nisu mogle ništa.
Vilinske suze bile su tek bajka, razrušeni grad je bio najljepša metropola sazidana od našeg kamenja ljubavi, a nakon toga demoni su postali presamotni, počeli smo ih dozivati, vjerovati im, dok sam ja sa zlatne litice skočila u beskraj dalekih snova, a ti me nisi slijedio, ostao si na toj litici, sam … poguren… umro si u sebi sam.
... i dalje te vidim... kao veliki čarobnjak mi šalješ te bijele ptice koje odlijeću ispod trepavica, vilinske suze su stvarnost, a ja gledam razglednicu razrušenog grada čuvajući samo taj jedan kamen ispod kojeg sam spavala, sklupčana kao zmija.
Tvoja duša me i dalje prepoznaje, ali se ne usuđuje dočekati tu novu zoru, jer su demoni zavladali tvojim bićem i ti si njihovo novo carstvo.
napisano 25.03.2007. u 14:30h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=161812
i 23.01.2010. objavljeno na portalu Magicus
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/nova-zora-2
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (37) * ispiši * #
G O D I N E
slika: internet
godine, te provalnice
koje kradu bez obzira
koji je datum u osobnoj karti,
mogu biti šarmantne zavodnice
koje se prišuljaju nečujno
i tek se u zrcalu vidi njihov odsjaj,
ali srce odlučuje
hoće li im dati ključ te čudesne brave
i hoće li ih pustiti unutra
ne mogu ih zaustaviti,
te kradljivice šarmantne,
ali ih mogu nepovjerljivo gledati
i ne dati im pristup
u najdragocjeniju riznicu mog života
- u moju dušu
napisano: 21.06.2019. u 10:07h iz 15. zbirke poezije
"SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj:978-953-48599-2-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
PREDVORJE BIJELE TIŠINE
slika: digital art
Pitanja lome dan,
prelama se sve
i odlazim polako u san,
jer negdje u iluziji
iz duše izlazi proročanstvo
satkano od zelene trave i uvelog lišća,
da bi me sakrilo u ovim
melankoličnim jesenskim danima.
U kasni sat ovog poslijepodneva
kad se ne čuje dah ocvale breze
i kad me na pučini života
nitko ne očekuje,
crveno Sunce se užarilo,
u daljinama se pokazalo
i pitanje mi postavilo.
U toj poslijepodnevnoj kompoziciji
melankolije i elegičnih slova
praznina se objavila u bjelini tišine,
zauzela mjesto u kutu iza očiju
pa me doziva svojim sablasnim zazivom.
Otići ću opet putem Mjeseca,
zatvorit ću srce u predvorje bijele tišine
i neću se bojati te istine,
jer me srebrni mjesečev sjaj
vodi u apstraktnu stvarnost
gdje se ne snalazim kao nekad,
ali iz podzemlja mojih želja progovara Vestalka
koja se javlja uvijek
kad sam najtiša i najčudnija.
Na raskrižju kod predvorja tišinei bijele neistine
zaustavit ću se sa nemirom u duši
i blagoslovom za tebe.
Nema me,
opet me nema,
odlutala sam u moju čudnu poeziju,
zatvorila sam stari svijet,
razvezala savez Neba i Zemlje
i opet načinila gordijski čvor snova
gdje na predvorju bijele tišine
pokušavam odgonetnuti put za dalje.
napisano: 04.11.2012. u 15:52 na portalu Magicus, a iz 2. zbirke
"PREDVORJE BIJELE TIŠINE“
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/predvorje-bijele-tisine
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-7889-28-9Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (22) * ispiši * #
ŽIVOT
slika: digital art
život je speedway odrastanja
u humanoidnoj okolini,
ali nešto me tjera
da odem izvan takvih touringa
i otvorim vrata
mog tajnog svijeta
napisano: 09.06.2018. u 11:30h iz 14. zbirke poezije "RUŽA MOG SRCA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-146-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (17) * ispiši * #
LJUBAV & TAJNA
slika: digital artist
Troši se život,
polako klize kapi niz globus,
sjećanja, snovi...
nebeska tijela
rotiraju i dalje,
a komad Zemlje gdje stojim
grije mi srce,
ima li me?
Polako čekam noć kao pomoć,
u sobi svjetlo raspršilo tamu,
iz tame izlazim u veću tamu,
donesi mi čašu vode,
zaustavi mi rečenicu,
nemam što reći.
Usvojila sam te,
pokupila sam te
iz neke knjige
davno pročitane,
uobličila sam te u ljubav.
Iz mraka čujem molitvu starice,
intuicija me opet vodi do tebe,
intima se proširuje,
slika je bez boje,
crno-bijela kompozicija strave i užasa.
Troši se život,
polako klize kapi niz globus,
ovaj komad Zemlje gdje stojim
sve je topliji...
...ima li me?
napisano 18.03.2008. u 12:23h | na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=231594&order=desc
i 06.10.2011. objavljeno na portalu Magicus
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/ljubav-tajna-2
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (28) * ispiši * #
''COR NON MENTITUR'' ("SRCE NE LAŽE")
slika: digital artist
Potonula sam u tom plavom moru,
ostavila sam otisak želje na bijelom pijesku,
zaogrnula dušu zlatnim sjajem novog pogleda
i opet si me probudio jutros,
snenu poljubio i ušetao u naše jutro.
Ponavlja se ova igra i traje već 16 godina,
u tebi vidim svoju dušu,
zavezanu i razvezanu,
slobodnu i vječnu...
Sreli smo se i zavoljeli
kao što trava obožava tlo iz kojeg raste,
kao što se na pučini ljube nebo i more
spajajući svoje vlažne usne
u trenutku čudnog odsjaja sunca
kad tone iza horizonta
i znam, ta ljubav bez oluja,
ta ljubav bez pustoši praznine srca
gleda me plavim okom i namiguje uz osmijeh.
Kad se na nebu pojave zvijezde
i pogledaju me očima mačke,
iz knjige života uzet ću par slova,
oblikovati ih u našu istinu
i odšetati u onu kaplijcu mraka
što kao svilena ruka
miluje kožu na vitkom boku.
Kad vidim tvoj san,
to prekrasno tijelo vitkih udova,
znam da me čeka
još samo jedan dan uživanja
i pregršt zlatnih želja
koje oblikuju ovaj ljetni dan,
beskrajan i plav kao lan.
Istina je u srcu,
ljubav je u plavom oku,
beskraj je u mojoj vječno lutajućoj duši,
ovoj duši koja je konačno
pronašla prolaz između svjetova
i zaustavila vrijeme u onom trenutku
kad je trebalo biti.
Iza zida šutnje nema nikoga,
samo prekrasne zakletve
na oltaru života...
ljubav i život ..
''cor non mentitur'' (''srce ne laže'')...
napisano: 16.08.2009. u 13:58h na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=322041
i 16.08.2009. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28215
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (17) * ispiši * #
TA MOJA ČUDNA POEZIJA
slika: digital artist
Nekad su postojali “drevni”,
ljudi koji su donijeli nešto
i od tog je nastala moja Duša,
sve je zapisano
u genetskoj šifri mog kôd-a,
to je mikroglobus otkud čitam sve,
samo ne sebe.
Kako je ovaj oblak siv,
kako je prepun kiše
i samo što se ne izlije
iznad mog malog balkona!
Kad nebo pada
u bezdan sivog oblaka
ne vidi se ništa,
čak i zlatan prsten na mojoj ruci
ne nosi one pozitivne poruke,
čak i crna vatra nije crna,
čak i objava više nije objava,
samo sam ja svjedok
ovog dna otkud se izdižem
i dolazim opet u taj plavi ocean
moje čudne poezije
obojene bojom tvojih
lijepih plavih očiju.
Opijena sam tvojim očima,
a moj poetski grob uskrsnuo je
ovog današnjeg dana
sa toliko poetskog uzleta,
da mi ni ta moja čudna poezija
nije više kreatura neke Mjesečeve noći,
već je zrcalo zatvorenih šifri
koje izlaze iz rijetkih konsonanata
te, meni jako čudne mi godine.
Kad se živi počinju zaklinjati
na grobove živih
i Mjesec i Sunce će osvijetliti bjegunce
koji su napustili svoje duše.
Izranjam iz ovih ''kolopleta''
nevrijednih šifri poetskog neba
i zaustavljam sat na 16.20h,
to je pomak slijepog osjećaja prema čoporu
koji zove svoju jedinku.
Hoću li se odazvati?
napisano: 9.3.2013. u 16.20h, iz 4. zbirke poezije "PLESAČ NA ŽICI"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=93976
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-53-1 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
U Z A L U D
slika: digital art
Sva slova,
sve riječi,
sve rečenice,
sve knjige,
sve što je pomišljeno,
a nikad izrečeno
vjetar je raznio
mojim tajnama
i zaključao u sebe.
Lakoćom čarobnjaka
u ovoj čudnoj evropskoj državici
živim u ovoj inkarnaciji.
Čudno.
Za svaku svoju riječ – nemam odgovor,
za svaku svoju misao – nemam riječ,
za svaki svoj san – nemam tumačenje.
Uzalud tražim vrijednost,
uzalud mjerim težinu srca,
uzalud pokušavam protumačiti
znakove pored puta,
jer kao magnet
riječ 'uzalud' me prati ovih dana
i čudim se sama sebi,
da još uvijek tražim staklene perlice
bačene u ranom djetinjstvu
koje će mi pokazati
put u budućnost.
Čujem glas starice
kako me zaziva,
stalno me zaziva u tamu,
dok led pokriva ovo srce,
i trule riječi nemaju odjeka.
Riječ 'uzalud' dobiva
svoj najpuniji smisao,
a ja ću se raspasti
u osnovne čestice postojanja,
nestati danas poslijepodne
u moje snove,
zauzeti položaj
kad riječ 'uzalud'
nema onu jačinu
koju ima sada.
Mjesec će se uskoro
prepuniti sam u sebe,
prsnut će u tisuću boli,
a ja moram potrošiti
tu čudnu riječ
... 'uzalud'.
napisano: 19.03.2008. u 13:59H na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=231826
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://shadowofsoul.blog.hr/2010/11/1628415248/uzalud.html
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
s a m o ć a
slika: digital art
samoća je vječna
kad je sama u sebi,
a trenutak
kad je njegov zarazni osmijeh
zarazio moj bolestan svijet
iluzija i razočarenja
vratio mi je
osmijeh na lice...
napisano: 07.09.2011. 12:56h | pjesma je iz moje 14. zbirke poezije RUŽA MOG SRCA
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-146-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (12) * ispiši * #
P U T
http://www.digitalne-knjige.com/varga14.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-146-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
REQUIEM
slika: digital artist
U dubini duše na oltaru noći
provlači se tiha misao
… misao o meni i tebi.
Kad si izvadio
moje malo srce iz svojih očiju
nisi ni znao,
da si tim mesom nahranio
svoju pitomu bjelinu oka,
nisi ni znao, da si u toj krvavoj žetvi
stavio svoju hladnu ruku na vruće čelo
...i otišao.
U travu sam zakopala rastrganu dušu,
ostala nezaštićena
i pred Bogom i pred ljudima
i otišla u zavjetrinu snova,
tamo sam nestala,
zastala sam sa životom,
jer ne mogu gledati u bijelo,
a da ne pomislim
kako me hladni Mjesec zatvara
u svoj magični krug i odnosi u daljine.
Baci daljinama ljubav
koja je bila dio tebe
i zatvori oštrim staklom
ovu pukotinu srca
gdje još uvijek piše tvoje ime,
a kad je te noći
vjetar zaurlao divljim krikom
i dok je mladi ljubavnik
opojnom pjesmom zazivao noćne demone,
u krajnostima podivljalih planeta
kristalno, jasno i nepogrešivo
izronilo je tvoje lice.
Još uvijek improviziram
crtajući u pjeni tvoje lice,
još uvijek sanjarim
gledajući na tamnom nebu zvijezde,
još uvijek očima mačke
gledam na tvoj hladni dom gdje živiš,
ali tebe nema
…ostao si zarobljen
između dva svijeta,
ostao si zaleđen u svojoj duši
koju si tako jeftino prodao
one sluđene noći
na tržnici osjećaja.
I sada, kad noć caruje
i sada, dok se ponoć
tiho dovlači ispod mog balkona
pokušavajući zauzeti svoje mjesto u kutu,
nemir me još uvijek podsjeti,
da ne mogu gledati u bijelo.
napisano 13.7.2009., a iz 5. zbirke poezije "NA TRGU PTICA"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=26235
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
REQUIEM ovdje na blogu
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (26) * ispiši * #
ZAHVALNICA ZA SUDJELOVANJE: "9.KNS Međunarodni književni susreti - 2020"
Poslala sam moju pjesmu "ZAUSTAVI VRIJEME" napisanu 05.02.2020.:
slika: digital art
ZAUSTAVI VRIJEME
napisano: 05.02.2020. u 10:40h
toplina hladne sadašnjosti
rasprostire se
nedaleko srca
i zaustavlja se
visoko gore
u kutovima postojanja
ove večeri,
a ja sam ti
osjenčala ime
posebnim zrakama sunca
i zaustavila vrijeme
u dubini mog srca
oštri bridovi crne boje
zadiru u krhke bijele površine
i razdiru koprenu duše
probijajući tamo
gdje se nalazi život
ovo jutro
rasulo se
u očima
i odletjelo,
uz slučajnu riječ,
slučajni dodir
i krenula je…
….poezija
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
15 GODINA MOG BLOGA ... 02.09.2005. i 18 GODINA KAKO SAM UDOMILA ŠUŠKU 02.09.2002.
DANAS JE 15 GODINA KAKO SAM U 14:11h 02.09.2005. otvorila ovaj moj blog:
Ostalo
Datum i vrijeme kreiranja bloga: 02.09.2005. (14:11)
Datum i vrijeme zadnje prijave u blogeditor: 01.09.2020. (10:16)
Broj prijava u blogeditor: 7890
Vaš blog postoji 180 mjesec(i) i 1 dan(a).
Vaš blog se nalazi na 'Fresh' listi.
DANAS JE 18 GODINA KAKO SAM PRONAŠLA MOJU ŠUŠKU, BILA JE SA NAMA 13 GODINA I 9 MJESECI I 26.11.2015. JE OTIŠLA U NEBO GDJE SU JE DOČEKALI NJENI PRIJATELJI:
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
ova knjiga "KAMEN NIJE SAM" je posvećena mojoj Šuški, mom malom cvjetiću
…u cvijetu ruže je spavala,
u mirisu jasmina se skrivala,
u mojoj duši se smijala
i u srcu nam je zauvijek ostala…
in memoriam Šuška - 15.2.2002. – 26.11.2015.
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
KAMEN NIJE SAM
napisano: 4.12.2015. u 22:15h iz 9. zbirke poezije "KAMEN NIJE SAM"
Bijeli san prostire svoje magle iznad zelenih očiju mojih koje su u tamnicama tuge beskrajno zaplovile čudnim snovima i zaustavile se pred oblikom anđela kojeg je mudrac nacrtao u svom zagonetnom stihu.
Svjetlost male svijeće ne vjeruje u moje molitve, lelujavo me zavodi i putem snova odvodi u nepoznate staze između breza koje spavaju ove hladne noći i zaboravljaju te stazice gdje je jedna mala duša šetala.
Kamen nije sam, riječ se pretvara u bol, a čovjek se pita, otkud mu hrabrost, da iz gorke šifre ljudskog grča ne zna pročitati poruku iz davnina.
Ne, neću ovih dana ići pokraj bijele crkve, jer se molitva u srcu rađa i beskrajno se nada uslišenju od Glasa Božjega.
Neka je tako … svako vrijeme svoje nosi, svaka noć snove ne donosi, a kad ukrotim ove pramenove tuge, koji su se svili oko mene, znat ću da na nekom tihom mjestu čovjek nikad neće biti sam, jer sklopljeni savez između Neba i Zemlje ne raskida se tako lako.
http://www.digitalne-knjige.com/varga9.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-8100-30-7 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (27) * ispiši * #
LUTANJE
slika: digital artist
Kao nekad smo izvan svakog realnog trajanja života sami u zaleđenoj sekundi smrznutoj samoj u sebi, slika života, bezimeno lice nekog davno prošlog svijeta skrivenog u magli i nepoznatog ovom lijepom čistom predvečerju koje se poput meke svile nježno provlači zidom ispod mog balkona.
Taj pogled i te riječi uzele su sve, Sunce je odavno ispisalo svoje stranice ovog lijepog dana, označilo kraj svim svojim bljeskovima i zlatnim nizovima.
Misli mi lutaju vremenom, Mjesec je opet prepun sebe, u tom ciklusu što se ponavlja i obnavlja i neka se obnavlja, tamnokrila ptica me posjetila, polegla mi je na dušu i zaspala.
Neki dan je zaiskrila je suza u oku, zaiskrila i nestala, a ta plava sjena Mjeseca će odnijeti zaiskrenu suzu i opet pada tamno predvečerje, skriveno se privuklo ispod balkona i stvorilo međusvijet gdje se vide lutajuće duše.
U arterijama još uvijek teče nešto slično… luta… i odluta, dok nebeska tijela rotiraju svojim pravocrtnim linijama, mene nije bilo... odlutala sam svojim nepravilnim stazama u međusvijet sumračja među nešto slično što se zove – vrsta...
napisano 15.6.2009. na portalu Magicus, iz 5. zbirke poezije "NA TRGU PTICA",
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=23983
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #
