Neke momente života zatvaram
na dno ponora tamnih čežnji
koje se gomilaju
u bespotrebnim satima i danima
pa se mutno zagrlim
i odlepršam među duše
koje još uvijek lebde oko živih.
Jesam li se to usudila pogledati
u neke druge dimenzije
ili sam tek svjedok
mojih čudnih snova
koji mi oblikuju dan?
Ritam srca još uvijek nepogrešivo
vodi otkucaje na neke staze
koje tek otkrivam,
ali ipak one tamne čežnje zovu
i žele se pridružiti vukovima
koji neumorno okružuju
bestjelesne duše misleći,
da ih čeka nešto bogato,
ali to je varljiv sjaj
i tek iluzija u koju se upada
bez ikakve pomoći.
Čiste riječi daju snagu
puslirajućem srcu
i probuđuju onaj mir
gdje tamne čežnje nestaju
kao ove bestjelesne duše
koje se skupljaju
oko gladnih vukova.
napisano: 27.09.2020. u 11:40h iz 17. zbirke poezije "BIJELI PUT"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-278-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.