U dubini duše na oltaru noći
provlači se tiha misao
… misao o meni i tebi.
Kad si izvadio
moje malo srce iz svojih očiju
nisi ni znao,
da si tim mesom nahranio
svoju pitomu bjelinu oka,
nisi ni znao, da si u toj krvavoj žetvi
stavio svoju hladnu ruku na vruće čelo
...i otišao.
U travu sam zakopala rastrganu dušu,
ostala nezaštićena
i pred Bogom i pred ljudima
i otišla u zavjetrinu snova,
tamo sam nestala,
zastala sam sa životom,
jer ne mogu gledati u bijelo,
a da ne pomislim
kako me hladni Mjesec zatvara
u svoj magični krug i odnosi u daljine.
Baci daljinama ljubav
koja je bila dio tebe
i zatvori oštrim staklom
ovu pukotinu srca
gdje još uvijek piše tvoje ime,
a kad je te noći
vjetar zaurlao divljim krikom
i dok je mladi ljubavnik
opojnom pjesmom zazivao noćne demone,
u krajnostima podivljalih planeta
kristalno, jasno i nepogrešivo
izronilo je tvoje lice.
Još uvijek improviziram
crtajući u pjeni tvoje lice,
još uvijek sanjarim
gledajući na tamnom nebu zvijezde,
još uvijek očima mačke
gledam na tvoj hladni dom gdje živiš,
ali tebe nema
…ostao si zarobljen
između dva svijeta,
ostao si zaleđen u svojoj duši
koju si tako jeftino prodao
one sluđene noći
na tržnici osjećaja.
I sada, kad noć caruje
i sada, dok se ponoć
tiho dovlači ispod mog balkona
pokušavajući zauzeti svoje mjesto u kutu,
nemir me još uvijek podsjeti,
da ne mogu gledati u bijelo.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.