Kao nekad smo izvan svakog realnog trajanja života sami u zaleđenoj sekundi smrznutoj samoj u sebi, slika života, bezimeno lice nekog davno prošlog svijeta skrivenog u magli i nepoznatog ovom lijepom čistom predvečerju koje se poput meke svile nježno provlači zidom ispod mog balkona.
Taj pogled i te riječi uzele su sve, Sunce je odavno ispisalo svoje stranice ovog lijepog dana, označilo kraj svim svojim bljeskovima i zlatnim nizovima.
Misli mi lutaju vremenom, Mjesec je opet prepun sebe, u tom ciklusu što se ponavlja i obnavlja i neka se obnavlja, tamnokrila ptica me posjetila, polegla mi je na dušu i zaspala.
Neki dan je zaiskrila je suza u oku, zaiskrila i nestala, a ta plava sjena Mjeseca će odnijeti zaiskrenu suzu i opet pada tamno predvečerje, skriveno se privuklo ispod balkona i stvorilo međusvijet gdje se vide lutajuće duše.
U arterijama još uvijek teče nešto slično… luta… i odluta, dok nebeska tijela rotiraju svojim pravocrtnim linijama, mene nije bilo... odlutala sam svojim nepravilnim stazama u međusvijet sumračja među nešto slično što se zove – vrsta...
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.