Razotkrila sam mrtve putokaze na mračnom nebu, a pod mladom jabukom sam zaspala snom bez snova.
Pitam se, koji su me putovi odveli od tebe?
Sjećam se šapata tvoje duše kad je poslala poruku nebu "ti nisi ta" i posljednjih redova noćnih svjetiljki koje su se gubile u daljini, dok sam odlazila sa našeg mjesta gdje smo se rastali.
Jesam li našla svoje tri točke postojanja u nečem ili su mi ljudi i bogovi pripremili obilniju gozbu života?
Sad sam daleko od svog zenita, skupljam nova iskustva života i osjećam, da to nije pravac za sreću, ali stopala slijede te tragove koji će me nekud odvesti – u smisao bez smisla.
Prekoračila sam svoje granice, uzela sam komad neba i prelomila ga nadvoje pa jednu polovicu zadržala za sebe, druga je ostavljena tamo gdje sam skinula crnu haljinu svoje duše, presvukla se i obukla onu boje pjene vrška zlatnog plamena, baršunastu i punu lijepih neuvelih latica.
Viđena sam na raznim mjestima, a sebe nisam vidjela, dlanovi polako mijenjaju liniju života i liniju ljubavi, crte se prelamaju, nastavljaju se nove rezbarije, a ja se ne vraćam onom kamenu iz razrušenog grada ispod kojeg sam bila sklupčana kao zmija sa vilinskim suzama u očima.
Ta vrata sam zatvorila i tek ponekad neki mrtav putokaz mi najavi da, dok vrijeme prolazi, poljubac je samo poljubac i život je samo život, bez znanja o znanju bilo čega, jer sve je to uvijek ista priča.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.