slučajno... ili???... sretan i blagoslovljen Uskrs
danas je Veliki Četvrtak, ''...spomendan Isusove posljednje večere.
Slavi se u četvrtak prije Uskrsa.
Veliki četvrtak do Mise večere Gospodnje je ujedno i zadnji dan korizme.
Na Veliki četvrtak ujutro slavi se Misa posvete ulja (Missa chrismatis) na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu), te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene.
Na Veliki četvrtak uvečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje, koje se naziva Misa večere Gospodnje.
Tom misom počinje Vazmeno trodnevlje.
Na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda.''
Blagoslov, mir i svjetlost Isusova neka budu najveća zaštita života, koji nam je opet pokazao svoje tajanstvo i ljepotu.
SRETAN i BLAGOSLOVLJEN USKRS
Slučajna riječ, slučajni dodir, slučajni pogled.
Sve je veća svjetlost što prolazi kroz mene, sve su dalje one moje sjene.
Nikom nisam ukrala tu vatru što je spavala u tamnici duše.
Sama me obasjala i rastjerala sjene namnožene zadnjih godina.
Između prve i zadnje karike našeg postojanja u ovom vremenu je prostor što nas je spojio te predivne noći kad su tvoje oči zaronile u moje i kao nježan cvijet ostale na mojim trepavicama.
Uz tebe ponovno osjećam, uz tebe caruje plamen i grije.
Uz tebe je odsjaj predivnog jutra i mir mekane noćne tame.
Uz tebe odlazim iz tog razrušenog grada i ostavljam kamen ispod kojeg me netko pronašao sklupčanu kao zmiju.
Pronašle su me skitnice i dovele do tebe da, kao trag svjetla, pratim svaki naš trenutak, svako naše lutanje što nas vodi jedno drugom.
Polako... i slučaj više nije slučaj.
Je li bilo slučajno?
Ili...?
Oznake: shadow
napiši nešto, ako želiš: (28) * ispiši * #
pobjednik i gubitnik
Daleko sam od mučnih zagrljaja davno voljenih ruku.
Sanjala sam san.
Dočekala sam tamu da bih u njoj pronašla onog, koji će biti vođen mojom rukom izvan crtanja u pjeni.
Bijele ptice ne odlijeću ispod spuštenih trepavica.
Mirno su doletjele i pokrile me valovima snježnog daha ovog hladnog jutra.
A kad jedne snene noći zvijezde varljivo zasvjetlucaju i kad osjetim dah novog doba, dlanovima ću zaštititi osjetljive oči duše, da ih novo Sunce opet ne bi spržilo.
I tako ... ostala sam vjerna svakoj svojoj uspomeni, tražila slabe točke da ih napustim i pronašla zidove od pijeska precrtane valovima morske pjene mog života.
Neka pobjednik vidi što gubi, neka gubitnik vidi što dobiva.
Iz misaonog toka kao rijeka doplovile su slike, bez tona, bez boja.
Samo crno bijele slike pretposljednjih dana nekih davnih dodira, koji s trostrukim odmakom od stvarnosti pokušavaju postići dublji uvid u jezgru vatre, ali zaustavljam taj proces i želim se otisnuti na pučinu novog dana što me pozdravlja hladnim dahom svog postojanja.
Suha vatra sadrži senzibilnu jezgru i odvodi me dalje u moje dubine i znam, da me kao vjerni čuvar prati, iako ništa ne govorim.
To je tako prepoznatljivo, da se može osjetiti i kroz hladni dah ove noći.
Iako se ne govori, razumije se.
Riječi su često suvišne u toku jednog vremena, koje se uvijek objavljuje u onom trenutku baš kad to treba.
http://www.zajednoprotivplagijata.blog.hr/>
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
tu si, sve je opet dobro
Polako sam shvatila da si mogao otpasti iz mog života, kao slomljena karika čvrstog lanca sjedinjenja što traje i traje.
Kako mi je jučer nebo bilo milostivo!!
Tvoje kretnje nisu ispunile jučerašnje jutro.
Sve je bilo čudno, prazno, tiho, sablasno.
U tom kišnom jutru, bila sam samo ja i ovaj neumorni globus što se tako uporno vrti sam oko sebe!
Zaledila sam jučerašnje jutro i otpuhnula ga kao tanku vlat trave da se izgubi u beskraju vremena.
Moje jutro je počelo drugačije, danas.
Život teče venama, urgentno najavljujući da više nema onakvih stanja kao jučer.
Lišće će se uskoro okititi divnim proljetnim bojama, a zvjezdani krug je noćas bio sakriven gustim sivim oblacima, prepunim vode, prepunim nepomiješanim ludim jutrima i još luđim noćima.
Njihov put, put tih sivih oblaka, otpuhnuo me danas na ove bijele stranice gdje izlazi dio podijeljene jezgre preplašenog srca.
Tu si, sve je opet dobro.
Oznake: shadow
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
T i t a n i c
Iz sna o stvarnosti izronilo je blijedo lice mog portreta sa ožiljcima ugriza zmije od tvojih usana.
Kaže mi zelena zmija da me voli, a vidjeh da su joj krila pluća slaba i uz svaki krik nenamirene duše bijele ptice još uvijek lete ispod spuštenih trepavica.
Bijelo nosi smrt, sanjati bijelo znači smrt.
Iza Mjeseca, oblika neke davno potpoljene amfore, ujutro ću popiti svoju kavu sa bljutavim okusom svježe opranih zuba mirisa nekog skupog kalodonta.
Želim da mi kažeš: "uzmi me za ruku i potoni sa mnom". Želim.
Želim te nježne breze, koje luduju za proljetnim vjetrom i nekim lipanjskim suncem i ono prigušeno svjetlo svijeće, koje baca odsjaj naših tijela dok vodimo ljubav u kadi punoj vode i pjene našeg prebrojavanja i čupanja iz nekih pseudo odnosa gdje smo se utapali kao utopljenici bez slamke.
Još uvijek sanjam o prvoj ljubavi.
Iz one razbijene amfore curi crno vino moje ljubavi za tebe i želim te više od života, što ga poklanjam mliječnom svjetlu koje se probija kroz moje osjetljive – oči duše.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
