Marketing
T i t a n i c
Iz sna o stvarnosti izronilo je blijedo lice mog portreta sa ožiljcima ugriza zmije od tvojih usana.
Kaže mi zelena zmija da me voli, a vidjeh da su joj krila pluća slaba i uz svaki krik nenamirene duše bijele ptice još uvijek lete ispod spuštenih trepavica.
Bijelo nosi smrt, sanjati bijelo znači smrt.
Iza Mjeseca, oblika neke davno potpoljene amfore, ujutro ću popiti svoju kavu sa bljutavim okusom svježe opranih zuba mirisa nekog skupog kalodonta.
Želim da mi kažeš: "uzmi me za ruku i potoni sa mnom". Želim.
Želim te nježne breze, koje luduju za proljetnim vjetrom i nekim lipanjskim suncem i ono prigušeno svjetlo svijeće, koje baca odsjaj naših tijela dok vodimo ljubav u kadi punoj vode i pjene našeg prebrojavanja i čupanja iz nekih pseudo odnosa gdje smo se utapali kao utopljenici bez slamke.
Još uvijek sanjam o prvoj ljubavi.
Iz one razbijene amfore curi crno vino moje ljubavi za tebe i želim te više od života, što ga poklanjam mliječnom svjetlu koje se probija kroz moje osjetljive – oči duše.
Post je objavljen 08.03.2013. u 13:44 sati.