sjena duše

moć učenja

27.09.2012.

Kad jednog dana izađem na svjetlost, znam – moje sjene neće biti.
Iako u bijelo obučena, iako svim mirisima vode i vina okupana – moje sjene neće biti.
Učio si me kako hodati kroz svjetlo bez sjene – nisam naučila.
Učio si me kako stati uz rub mora i zaploviti njegovim valovima – nisam naučila.
Učio si me kako pozdraviti mlado jutro novog dana – nisam naučila.
Od svega toga, učila je moja sjena, ta vjerna prijateljica.
Spoznala je značenje svijeta, smisao života, dubinu smrti, rizik ljubavi, težinu bola.
Nisam naučila.
Ispod maske slavila sam svoja veselja, imala sam svoje momente, tražila sam sebe.
Sve ispod maske – i opet nisam naučila.
Skidajući masku, ali polako... jaaako polako, uvodim se u krug opčinjavanja, u slatku jezu otkrivanja... i učim... polako, ali jaaako polako.
Iza mene male, moja sjena polako nestaje, a svjetlost obasjava to lice što se polako... ali jaaako polako... otkriva ispod maske.
Možda naučim. Možda. Vidjet ćemo.

napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #

@Copyright 2005. - 2023. Jadranka Varga - /shadow-of-soul / Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.

Tiana, 27.09.2012. 15:58 naučit će svatk tko skine masku , svatko tko traži , svatko tko moli , i već vjeruje da ima...tako nam je obećano i ja čvrsto vjerujem...samo treba zahvaljivati , svaki dan...lp :D

crossroadsoflife, 27.09.2012. 17:07 Svjetlost je uvijek ona koja osvijetljava, čak i ono što mislimo nekada da osvijetliti moguće nije. Lijepo jako.

gali, 27.09.2012. 22:09 nekoliko put apročitala i opet ponovno...uf mila kako ti znaš uzburkati,pa to nije istina,al dobro je,uvijek i iznov a učiti treba i sad ne znam zašto mi pada poznata već toliko puta ponavljanja izreka; uspjeh je ustati više puta nego što si pao...pa da

Big Blue, 27.09.2012. 23:54 Lijepo rečeno. Neka svjetlost i dalje polako obasjava... dok ne zasja punim sjajem! :-)

Potok, 28.09.2012. 17:13 A on je tvoje sjene sjena.

neprekinuta-setnja, 28.09.2012. 17:56 Predivno!
Sloj po sloj..dok ne zabljesneš svjetlošću nepojmivom ljudskom oku koja u tebi-nama samo drijeme ,moli i zove da joj otvorimo vrata širom...

songfordead, 28.09.2012. 18:20 lijepo napisano, puno pozdrava, sfd

Ožiljak U Vremenu, 28.09.2012. 19:37 Kad jednog dana izađem na svjetlost, znam – moje sjene neće biti.

Jako lijepo si ovo napisala.

nečmenjanka, 30.09.2012. 01:56 Draga ne , ne mogu virovt.....pa tvoji stihovi u meni
bude ono za šta san mislila da više nisan sposobna
pojmiti......ono nešto iskonsko......sa izvora....hvala ti...

Dovidova shadow

žubor vode, 30.09.2012. 22:01 Draga dušo, sve ćeš naučiti kad dođe vrijeme. Od srca ti želim da to ne bude kasno kao kod mene...
Pozdrav od jedne bake

traženje...

17.09.2012.

A što tvoje misli traže?
Otkud su iznikle, gdje su tragove ostavile, gdje su nestale i kad su o meni sanjati prestale?
Niz čelo se spušta tanka misao, prepuna konsonanata, zbrkanih i utješnih, gladnih i beživotnih, dok ih tvoja ruka ne dotakne i ne oživi taj beskrajni duboki ocean bezdana.
Imala sam sjaj u oku, imala sam daleku istinu zataknutu u daljini neprohodnih staza.
Imala sam sve, a u srce sam zatvorila ništa i pustila ga u svilenu tamu Svemira.
Zablude su hranile život, lažni natpisi su bili kao najljepše bajke svih vremena, a čudna zbrkana glazba hladnih konsonanata je zvučala neskladno i zatvarala tu sliku kaosa i neživota onog neživog u meni toliko, da sam iz slike ispadala i ništavilom se pokrivala ne bih li nekako preživjela.
A što tvoje misli traže?
Mene, neku drugu dušu ili možda neku sličnu meni, sjenu nečeg što je blisko, a opet slomljenim linijama ispisane riječi na dlanu ne odvode te nigdje?
Mogu li od jedne duše nastati veće riječi, nego su one koje su rečene u kasnim noćnim satima, sa bezvremenim izrazom na licu, kad noć nestaje u sebi i poklanja se dubini ljudskog srca, koje još uvijek luta između svjetova tražeći u pijesku vremena svoj otisak na duši?

napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #

Grof od Ladanja, 17.09.2012. 14:45 misaoni stihovi, koji uistinu postavljaju pitanje: a što tvoje misli traže?...

nečmenjanka, 17.09.2012. 14:59 Traženje je okosnica svemira.....
Samo oni uporni i odmorni nalaze...
Ne posustaj.....

Dovidova sjeno duše moje

Potok, 17.09.2012. 15:07 Što njegove misli traže? Nikad nećeš saznati!

Ožiljak U Vremenu, 17.09.2012. 18:09 I ja se pitam, što moj Najdraži traži. Čini mi se da ni sam ne zna. A nikada zapravo neću znati. Ili možda..hm

blogerica, 17.09.2012. 21:45 naše misli su ponekad lutanje u labirintu naše osobnosti. :)

songfordead, 18.09.2012. 05:33 možda si i sama dala odgovore, lijepo jutro želim ,sfd

Nisa, 18.09.2012. 09:24 Ponekad mi se teško snaći i u labirintu vlastitih misli;)

crossroadsoflife, 18.09.2012. 10:35 Lijepo. Svi se mi zapravo tražimo unutar vlastitih misli, traganja su to ponekad manje, ponekad više uspješna ali dok je traganja sve je dobro, treba tražiti onda ćemo valjda jednom i pronaći, barem ponešto od onoga što tražimo...Ostavljam ti osmijeh. :)

Milion pages..., 18.09.2012. 12:18 Naše misli....samo naše, dijelimo ih s drugima tek ako poželimo, a i tad su često neprihvačene, nepodržane

neprekinuta-setnja, 18.09.2012. 14:29 U tvojim riječima pronalazim i dio sebe i svojih potraga unutar mene .....zadovoljstvo je čitati tvoje radove..prijateljski zagrljaj i pusa lete k tebi

viam inveniam, 18.09.2012. 21:14 Slutim čežnju ...

Crveni zmaj, 18.09.2012. 21:51 Lepa reči i duboke misli, ali ne znam čemu služi ova prečka preko bloga koja se ponavlja u sekvencama do dole !? :)

Neka 'igrarija dizajnera' ili greška u kodu ? :))

http://pustinjaoaza.blog., 19.09.2012. 09:43 Ponekad trebamo zamuknuti, te nutrina sama da nam progovori, što dalje. Veliki pozdrav ostavljam..... Svako dobro

Teobaldin teatar, 19.09.2012. 11:48 Čini mi se opet čežnja za nekom izgubljenom ili neproživljenom ljubavi.
Lijepa i sjetna... takve me najlakše dirnu... :))

u te rane jutarnje sate....

14.09.2012.

U te rane jutarnje sate gledam svoje rascvale usne, jezik pamti gorak okus tvojih usana.
Nježan vjetar jutros je pomilovao moje oči, zašumio u trepavicama i spustio moj pogled prema travi zgaženoj u blatu.
Bezbrojne želje su se uskovitlale u virovitim grudima, koljena su zadrhtala dok sam prolazila tvojom ulicom.
U te rane jutarnje sate sjećam se kako je bilo dobro ono vino što se cijedilo niz moj vrat, dok si me tješio šapatom kojim se tješe rasne životinje i dok si u toj disharmoniji dignutih ruku naglašavao hladnoću svog plavog pogleda.
U takva jutra te se obično sjetim sa radošću rijetkosti i punoćom zapostavljanja zraka u grlu.
Napisao si prigodne stihove jednog dana i otpuhnuo ih prema meni , dok sam se ja bacala u noćne mreže tuđih ruku i proklinjala dan kad sam ostala bez tebe.
Iz tih mreža se još izvlačim i želim da mi se i dalje cijedi vino niz vrat i da se želje uskovitlaju u još virovitijim grudima i da konačno prestanem željeti ovakva jutra, kad sam kao i onda bila samo s tobom.

napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #

Blue dolphin, 14.09.2012. 09:42 neka ti se sve želje ostvare
lijep dan ti želim

neprekinuta-setnja, 14.09.2012. 10:52 Svaki tvoj neostvareni san neka postane java...

erchamion, 14.09.2012. 14:16 Ah, vrtovi prošlosti koji kovitlaju bujicom emocija... Posadit ćeš novi cvijet u svome vrtu

Rouge dizajni, 14.09.2012. 15:15 Želje su nekada najgore, samo one nas uznemiravaju, i samo nas one smiriti mogu...

crossroadsoflife, 14.09.2012. 16:05 Lijepo.
Osmijeh ti ostavljam.

songfordead, 14.09.2012. 18:58 super napisano, ima dijelova koje bih izdvojio, super, puno pozdrava, sfd

Uvijek U Mom Srcu, 15.09.2012. 13:21 lijepo, jako mi se dopada i ne bih izdvajala ....pozdrav ostaljvam:))))

maslinapjesmaloza, 16.09.2012. 08:34 Uskovitlanost osjećaja i neprekinutost traženja i čežnje...

shadow-of-soul, 16.09.2012. 11:57 hvala na lijepim komentarima...

Auroraisa, 16.09.2012. 17:22 ubacila sam jedan post :)
pozzz

ta čudna riječ...

12.09.2012.

Art: Monika Luniak

Sva slova, sve riječi, sve rečenice, sve knjige, sve što je pomišljeno, a nikad izrečeno, vjetar je raznio mojim tajnama i zaključao u sebe, a ja lakoćom čarobnjaka u ovoj čudnoj evropskoj državici živim u ovoj inkarnaciji.

Čudno...za svaku svoju riječ – nemam odgovor, za svaku svoju misao – nemam riječ, za svaki svoj san – nemam tumačenje.

Uzalud tražim vrijednost, uzalud mjerim težinu srca, uzalud pokušavam protumačiti znakove pored puta, a kao magnet ta riječ 'uzalud' me prati ovih dana ičudim se sama sebi, da još uvijek tražim staklene perlice bačene u ranom djetinjstvu koje će mi pokazati put u budućnost.

Čujem glas starice kako me zaziva, zaziva u tamu... led pokriva ovo srce... trule riječi nemaju odjeka, a ta riječ 'uzalud' dobiva svoj najpuniji smisao.

Raspast ću se u osnovne čestice postojanja, nestati danas poslijepodne u moje snove, zauzeti položaj kad riječ 'uzalud' nema onu jačinu koju ima sada.

Mjesec će se uskoro prepuniti sam u sebe, prsnut će u tisuću boli... moram potrošiti tu čudnu riječ .... 'uzalud'...

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #

U zvijezdama piše, 12.09.2012. 20:07 tvoje riječi su zanosne, lijepi ti snovi prijateljice draga

shadow-of-soul, 12.09.2012. 20:17 hvala na lijepom komentaru, draga moja :)

songfordead, 12.09.2012. 20:59 lijepo napisano shadow, ali sjetno, pokušao ti i prošlu komentirati ali ne mogu otvoriti komentare, noć, sfd

Teobaldin teatar, 12.09.2012. 21:56 Pobjeći u snove - zašto ne?!
Prekrasna pjesma! :))

neprekinuta-setnja, 13.09.2012. 12:58 Posebna i predivna pjesma kao što si i ti sama..iz tvojih stihova teče i preljeva se u nas rijeka emocija..

sacuvaj-ljubav, 13.09.2012. 13:49 Čitam te svaki dan ...upijam tvoje riječi i hranim svoju ranjenu dušu .....prekrasno

" Mjesec će se uskoro prepuniti sam u sebe prsnut će u tisuće boli

( kao što je prsnulo moje srce)

Moram potrošiti tu čudnu riječ "UZALUD"

Čitajući te kao da poišćavam svoju svijest jer si puna topline i osječaja ..prekrasan ti je blog

crossroadsoflife, 13.09.2012. 14:08 Jako lijepi stihovi. Duboku i osjećajima prožetu poruku sa sobom nose..:)
Ugodan dan ti!

crna kraljica, 13.09.2012. 14:43 ....Led pokriva ovo srce...
Trule riječi nemaju odjeka.........Svaka izgovoren
misao je putokaz kojim kroči duša naših sanja....Riječi
su moćne i ječe u dubini moje duše......

Vesper, 13.09.2012. 18:50 Tako mi je poznato ovo o čemu pišeš...tražitelj u tebi stalno prevrće, traži tragove, slijedi, čak i razumije dosta toga ali odgovori koji bi nam život značili baš ne stižu, bar ne zadovoljavajuće brzo (i jasno)..
tek natruhe odgovora..

shadow-of-soul, 14.09.2012. 09:05 hvala puno svima na lijepim komentarima...

crta razgraničenja

09.09.2012.

Nikada ne volimo jednako...
Ni ti ni ja nemamo jednak omjer ljubavi…
To je fina granica koja razdvaja taj osjetljivi omjer pa se jednostavno ne vidi ta lijepa crta, odlučujuća crta…
Kao amfore na dnu mora, ukopane u pijesak, dio plavih dubina, dio tamne i svijetle plave boje..
Bez buke, bez valova… u moru tišine..
Ta crta spava, miruje i dio je jedne brze igre života…
Crta što razdvaja nejednak omjer ljubavi, zna kad te neću uvesti u svoj svijet.
I kad me odmičeš od sebe, ta granica je dio svake ljubavi, dio svakog čovjeka…
Nosimo je u sebi, a ona se budi kada se od jednog postaje dvoje,
poput vađenja sidra iz dubina, valovi se uzburkaju, paluba je nemirna, jedra su već u daljinama…
Odlazi se na nova putovanja.
Negdje ću probuditi svoju nesanicu, negdje ću uspavati moj san…
Neka zrak zaustavi kretanje svojih čestica, amfore na dnu i dalje miruju…. do nove crte razgraničenja.

napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #

U zvijezdama piše, 09.09.2012. 11:42 divota ugodan ti današnji dan prijateljice draga

Blue dolphin, 09.09.2012. 12:35 lijep koloplet riječi i misli

zahvaljujem na informaciji za digitalne knjige kod mene
lijep dan ti želim

Teobaldin teatar, 09.09.2012. 15:03 Najbolje je dok nismo svjesni te crte. -
Lijepa i nježna poezija. :))

Teobaldin teatar, 09.09.2012. 15:03 Vrlo je ugodno na tvome blogu. :))

Sredovječni udovac, 09.09.2012. 17:12 Jedna jako krivudava crta, uvijek upitnih granica, ali definitivno uvijek postoji razgranicenje - odlican motiv, nimalo poetican, ali vrlo poeticno obraden.

songfordead, 09.09.2012. 17:14 super napisano, jedna od tvojih boljih, barem što sam ja pročitao, ugodan dan želim, sfd

Ožiljak U Vremenu, 09.09.2012. 18:00 Zanimljiv motiv. Sviđa mi se kako si od njega napravila pjesmu.

neprekinuta-setnja, 09.09.2012. 18:27 ljubav uvijek ima svoje motive

soulofsadness, 09.09.2012. 21:17 Jako lijepo. Ugodan ostatak večeri.

nečmenjanka, 10.09.2012. 00:25 ''Bez buke, bez valova… u moru tišine.. ''
---
Viruj mi draga , ponekad tišina govori
jezikom ljubavi beskrajne...
Nije li dragocijeno kad u dvoje možemo
beskrajno dugo šutjeti a da se pritom
savršeno dobro razumjemo...
---
Pročitah upravo tvoj komentar na Nisin
post....osjećaj me nije prevario.....ti jesi
sjena duše moje....

Dovidova

shadow-of-soul, 11.09.2012. 08:52 hvala svima na lijepim komentarima...

POKLON

04.09.2012.

San iznad vode…
Pred oltarom noći poklanjam sjenu i okrećem lice…
Između svjetova mi je kliznula misao…
Gledam oči u zrcalu…
Pred oltarom noći poklanjam sjenu i okrećem pogled…
Između mene i tebe sklad…
Kamo bih ja bez mojih bijelih misli?
Što bih bez tvog zaraznog osmijeha i bezazlenog pogleda?
U pogledu se ogleda prvi početak…
Između tvoje prošlosti i moje sadašnjosti samo bijeli stolovi, vesele gozbe, glazba…
Slobodni smo u izboru…
Pred oltarom noći poklanjam sjenu i otvaram srce…
Ljudi rođeni, a odbačeni, bez onog crvenog sjaja i aure ljubavi, dolaze pred moj dom…
Skupljam sitnice i vidim u svom srcu cijeli svijet za tebe…
Pred oltarom noći poklanjam sjenu…