ta čudna riječ...
Art: Monika Luniak
Sva slova, sve riječi, sve rečenice, sve knjige, sve što je pomišljeno, a nikad izrečeno, vjetar je raznio mojim tajnama i zaključao u sebe, a ja lakoćom čarobnjaka u ovoj čudnoj evropskoj državici živim u ovoj inkarnaciji.
Čudno...za svaku svoju riječ – nemam odgovor, za svaku svoju misao – nemam riječ, za svaki svoj san – nemam tumačenje.
Uzalud tražim vrijednost, uzalud mjerim težinu srca, uzalud pokušavam protumačiti znakove pored puta, a kao magnet ta riječ 'uzalud' me prati ovih dana ičudim se sama sebi, da još uvijek tražim staklene perlice bačene u ranom djetinjstvu koje će mi pokazati put u budućnost.
Čujem glas starice kako me zaziva, zaziva u tamu... led pokriva ovo srce... trule riječi nemaju odjeka, a ta riječ 'uzalud' dobiva svoj najpuniji smisao.
Raspast ću se u osnovne čestice postojanja, nestati danas poslijepodne u moje snove, zauzeti položaj kad riječ 'uzalud' nema onu jačinu koju ima sada.
Mjesec će se uskoro prepuniti sam u sebe, prsnut će u tisuću boli... moram potrošiti tu čudnu riječ .... 'uzalud'...
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #
