POKLON
San iznad vode…
Pred oltarom noći poklanjam sjenu i okrećem lice…
Između svjetova mi je kliznula misao…
Gledam oči u zrcalu…
Pred oltarom noći poklanjam sjenu i okrećem pogled…
Između mene i tebe sklad…
Kamo bih ja bez mojih bijelih misli?
Što bih bez tvog zaraznog osmijeha i bezazlenog pogleda?
U pogledu se ogleda prvi početak…
Između tvoje prošlosti i moje sadašnjosti samo bijeli stolovi, vesele gozbe, glazba…
Slobodni smo u izboru…
Pred oltarom noći poklanjam sjenu i otvaram srce…
Ljudi rođeni, a odbačeni, bez onog crvenog sjaja i aure ljubavi, dolaze pred moj dom…
Skupljam sitnice i vidim u svom srcu cijeli svijet za tebe…
Pred oltarom noći poklanjam sjenu…
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
