Sewen

Sve teže je ostati kući
Manje vremena za obući,
Grije, neka grije,
Pije se, nek se pije!

Odbolovali smo svoje,
I kako sad stvari stoje,
Bit će što život nam nosi
Kako zračiš, to si!

Malo nas je stisla laž
Ma sve će u radni staž.
Preračunali smo se malo
I sve je propalo.

Rekli smo, brigu ne beri,
Mi nismo dezerteri...
Al licima u čudu,
Izdali ko Juda Judu...

U zelenom čaju otapam tabletu magnezija.
Za pet će minuta, amnezija.
I uzet ću jutarnje vitamnine pred san,
I tabletu za prostatu uzimam...

Banane i jogurt nikada na tašte!
A nemam izbora jer nemam ni mašte.
Ja imam pun bazen želja za ostvarit.
Al mogao bi ih do jutra sve zaboravit.

Izgubio sam naviku čitati ono sitnim slovima,
Zaokupljen sredovječnim bolima.
Izgorjet ću jer volim da mi je vruće,
Najbolje mi je kod kuće...

Licem prema suncu,
Iskorištavam toplinu.
Isprobavam vitamin D,
Imam tu sigurnost u sebi.

Licem prema svima,
Spreman i na udarce.
Smijem se vjerovanjima,
Smijem se nevjerici.

Licem nebu i zemlji.
Licem sjeveru i jugu.
Zatrudnjeh čekajući,
Grlim umorne poglede...

Nema smisla nagađati što je moglo biti s nama...
Svaka riječ za tebe mi zapinje na usnama...
Plešemo na neke hitove iz šezdeset i treće...
Danas su tonovi plastični kao beskorisno smeće.

S godinama kao da hirevi postaju glasniji i jači,
A u mladosti smo bili samo prosti promatrači...
Pitam se da li itko može stati na tvoje mjesto,
Pitam se bezglasno i smušeno, pitam se prečesto...

Ne pušim, samo uživam u koktelima od gina.
I postajem pijanac, to je jedina istina.
Rasprodat ću sve svoje stvari i krenuti stvarati nove.
Iznova pokušavam i iznova gradim snove...

Noć mi je sakrila miseca sjaj,
Obećavala je, al je promašaj.
Nagrca san se vode prid snove,
Pivajući pismu, di nas blagoslove...

Samo sam umislija da smo vridni riči,
Jel nam ova farsa u ovim vrimenima priliči?!
Kraće smo pameti nego šta smo smili...
A ko će nas pitat, di smo jučer bili...

Jubav i dalje vrti sve oko svoje osi,
Jubav i dalje tira svoje i prkosi.
Nekako ćemo se morat stivat u nizu
Daleko smo jedno od drugog, a opet blizu.

Prizivam savjest da mi dođe,
Da me išamara pošteno.
Da mi rasčupa nutrinu brzo
I lijeno.

Prizivam savjest da me pukne
Kao remen na posljednjoj rupi.
Bezobrazni ste!
Nema tih para da me se kupi!

Prizivam savjest i smijem se
Kako je glupa ta otrcana fora.
Umrijeti!?
Pa ni živjeti se ne mora!

Šta bi da, da si lav?!
I da imaš oni lavlji stav
Pa kad zaurlaš da se sve strese,
Da te ponese, a ne odnese!

Da si lav i da pizaš ka lav
I da imaš onu stvar, ka lav,
Pa kad zagrmiš sve tutnji
Nema tu mista ljutnji.

Pazi šta će ti reć ova glava
U meni tri su lava
Dalmatinska liga je strava!

Snimi grb na barjaku šta se vije,
I kad je teško, on se smije,
Sunce sija i kad kiša lije!
To je fantažija, to je unikat
Ko ne viruje more se slikat...

Ti si jedan izgubljeni mali miš
Nespreman za dan, za koji se inje hvata.
Trčkaraš po poljima i ne misliš,
A tvojim riječima netko drugi barata.

Svejedno će te stići vrijeme branja cvjetova
I činit će se da si krivo krive krivce krivio.
Besmisleno je pričati o skorom ratu svjetova...
Ako nemaš grob, kao da nikad nisi ni živio.

Tko će te poštovati pored toliko ljutine?!
Nesrazmjeran u prosuđivanju, nemio
Tko će vjerovati u toliko verzija istine?!
Bolje šutjeti nego pričati što nebi smio...

Mene su od malih nogu učili moji,
Da majica bila mi uvik, najbolje stoji.
Ma nek se šporka iman ih stivanih sto
Sve šta san uvik ti reka je vridilo!

Ne ide ništa na silu,
I ne triba tilo svilu,
Svaki put tebi vodi
S ovom se jubavi rodi,
Živit ćeš dok živimo mi
Jer jedan si jedini i najbolji!

Kad si uz mene ničega se ne bojin.
I kad si doli i gori, uz tebe stojin,
Duša je ova tvoja i za te gori!
I pisma ova samo se za te' ori...