Sewen

U zubima držim dušu, smrtnutu,
Ja, mesožder, vječno gladan iz dosade, iz navike...

Moje je pripadanje samotna čistina,
Najavljujem oluje koje i ne stižu;
Neke se teme ne otvaraju lako.

Ne znam koliko će trajati ova gozba
Na kojoj sam sebe poslužujem i jedem?! Mekan, nezačinjen...

Ne tražim rješenje, jer ne znam put.
Znam samo stajati i trpjeti vjetrove koji se nikada vratiti neće...