Sewen

Nosim svoj ponos bez vike,
Bez tona, bez slike.
Prolazim neprimjetan mimo svih,
Oprezan i tih.

Otkad sam se rodio to traje,
Meni se samo sporedna uloga daje.
Ponekad sam tek lik statista,
I svaka riječ je bezlična i ista.

Nad mojim gradom kiši.
Rekoh sam sebi, idi i piši.
Javi se kad stigneš bilo gdje
Jer svugdje bolje je.

Možda se nauživam tuđeg zraka.
Možda je u tome kvaka...
Da sam ovdje, a da sam tamo
Jer ljudi smo i svima pripadamo!?

Ponos će ostati, a ego ću zakopati u tlo
Ne dao Bog nikome zlo!
Negdje ću valjda stati, pronaći dom
I biti u dvoje na svom...