Sewen

Bio sam sam na pučini,
More i uzme i daje.
Tako to život učini,
I bonaca predugo traje.

Nebo je bilo prazno,
Potroših i ovu sreću.
Pomislih, ni pod razno,
Ovo preživjeti neću.

A onda je došao val,
Vjetar Posejdon tjera.
Kopno, pod nogama žal,
Spašen, vraća se vjera.

I najmanja nada je nada,
Opet sam našao luku.
Izgubljen u svjetlima grada,
Ti držiš me za ruku...