Sewen

Srce je palo na pola otkucaja,
I dan je ostao bez svoga sjaja.
Ne pamtim pogled ni izraz lica
Tek korake teške i pjevanje ptica

Nikome nikada nisam na tebe dao.
Od trena kad sam uz tebe stao.
Bilo je vremena za sve što je bitno
Od svega osta tek nešto sitno...

Kako ću bez tebe ja,
Kad se smrači, a svaka noć ko posljednja
Bez večere gladan
U krevet hladan

Soba nam od suza vlažna,
A nekad je bila važna
Sjećanja se vuku ko stari dugovi
I šapuću duhovi...