Sewen

Prolaze gradom, beskrajne nove nade,
Buduće ljubavi svojih duša.
Ljudi su spremni pa život s njima grade,
Samo se mene ne sluša.

Bio sam prosjak, tražio čašu vode
Danas ni gladan niti žedan.
Sve imam ništa nemam, takvi se rode
Uvijek ću ostati samo jedan...

Možda u tome leži spas,
Nek ne znam što je "imati nas".
I takvi moraju disati,
Jer tko će tužne pjesme pisati...