Sewen

Soba mi na vaniliju miriše
Mislim i previše,
Al to je od tebe trag
I opet sam ti drag.

Od svega učiniš proljeća dah.
Plačem na mah
Al to je od puste želje
Jer moje si veselje.

I snovi mi osmjeh imaju
Daju, više ne uzimaju.
Jer samnom si napokon ti
A bila si samo tračak svjetlosti.
Bila si, a sad svjetlost jesi
Sebi me odnesi...