Sewen

Hladan je zid, e tu ću sjesti,
Možda ću tebe slučajno sresti,
U ovoj koloni srušenih snova.
Molitve teku, bez ijednog slova.

Miriše jesen, mirišu kiše,
Al ništa se ovdje s njima ne briše.
Vrijeme se vraća, sjećanja traju
Nikada neće sretnome kraju...

Sjetan je pogled i na mom licu
Evo ti šaljem buru za ravnicu.
Neka te drži, ti ne smiješ stati,
Neka ti osmjeh i svjetlo vrati

Sve moje želje, nek te odvedu,
Sreća da bude u prvom redu,
Tu ću te čekati, znam da ćeš proći
Ti dođi meni, a tuga samoći...