Sewen

Evo je, jesen snena,
Kao i obećanja njena,
Da će me voljeti vječno.
Nadprosječno!

Evo je, žuta, rumena,
Ko dobra stara vremena.
Evo i mene s njom,
Mokar pred zaklonom,
Kriv pred zakonom.

Uvijek je jesen s kišom.
I uvijek se ušulja krišom.
I uvijek dovuče sjetu,
Najtežu na svijetu.
Istrese nataložen treset
U 9:50.....

Evo je, opet sipa,
Onako topla i lipa.
Probudila me iz sna
I odvela do dna.

Evo me opet pere
Ka poslin nevere.
Probudila me iz sna.
Skoro se utopija...

Dugo san je čeka.
Sto sam beštimji reka.
I pita kad će više,
Kiše...

Sunce mi isušilo sve.
Kišo, natopi me!
Potraj mi danas do tri
A onda odustani!

Nemoš tek tako nestat sa svita.
Uvik će se neko sitit da upita,
A di je čovik, a di je zvizda,
A di je luđak i di je pizda...

Uvik spreman ručak ka da je zadnji.
I uvik mi je stalo do šokantnih radnji.
Oću sex, pismu, društvo i piće.
I sriće, samo sriće, puno sriće...

Zanesen ka da me vitar ponija.
I ovu sam pismu opet razvodnija.
Nesmin sve reć šta smisli glava luda
I virujem u čuda...

Zašto idete u Crkvu i molite se Bogu,
A zaplićete jedno drugom nogu?!

Pred kim to klečite da vas vide,
Molitva bez ljubavi ne ide!

Licemjerni i zli, u što ste se pretvorili?!
O Ljudi....

Od slave do slave, usijane glave,
Crvenih očiju željnih krvi, vi crvi....

Ne bacajte kamen prvi, ni drugi, ni treći!
Ne bacajte kamen negovoreći....

Sve je manje vire u svit.
I sve je manje nade da će me tit
Zavolit.

Samo su me površno dirali.
Uzeli vidljivo, od nevidljivog zazirali,
Mene natirali...

Kako je bilo lako virovat svima.
Virovat da u njima
Ljutskosti ima...

Ja sam ko poganin i naivac,
Opet sam ispa krivac,
Negativac.

I svaki put toliko mi ukradu.
Zalede i svaku nadu
U jadu...

Sve mi se manje jada,
Sve mi je manje do stada
Evo, i sada....

I zaokružit ću ovo stavom.
U jesen prolaznom slavom,
Ko vulkan s lavom...

Napokon se kiša usudila doći,
Preobraziti ovo ispucalo tlo,
A dugo sam je čekao.

I došla je po noći.
Al donijela je i munje
A odnijela miris dunje....

Čovjeku je teško ugoditi,
Otkad je u planu se roditi!
Od trena kad je u rukama nošen,
Isprošen pa potrošen....

Al napokon je kiša stigla,
Napokon se jesen digla,
I sad nam je žutjeti,
Al ne i šutjeti...

Ja sam samo sluga svojih otečenih misli.
Ne pratim više što se događa iza zida.
Čini mi se da bih trebao odspavati.
Otkazao sam svoje umišljene dogovore.
Opet sam pojeo i popio prekasno.
Vrućina ne prestaje rujnim rujnom.

Slušam onu kad "Lola misli da je Presley".
Zovem te, a veza se stalno prekida.
Tvoju obitelj nisam htio upoznavati!
Nisu mi dali na kraju lovore.
Opet alkohol i opet masno.
Smijem se sa svojom bivšom ujnom.