Sewen

Ja sam ocean obojan u žuto.
Kad budim zoru, ona se nećka.
Ja sam sve ono netaknuto.
Ja sam ko neisplaćena srećka.

Ja sam kava, prešećerena i hladna.
Treba mi gibanje, ne mogu stati.
Misao svaka mi je istine gladna,
A uvijek sam spreman i sebe dati.

Sumaglica se sprema da me dotakne.
Vlaga osvježava svaki moj bitak.
Duša je sretna kad se pomakne.
Život je lijep, život je užitak.

Spavao sam sa 106 muskaraca i jednom ženom,
Nju sam mazio, a njih sam gazio.
Njoj sam napravio djecu koju volim
Al njima ne mogu da odolim.

Nisam pogani svetac u modernom svijetu.
Mislim glavom, neopterećen slavom.
Savjestan sam građanin, nit zvjerka nit zvjerčina
Lav nad lanetom, a ne pederčina.

Ponosan na sva svoja ostvarenja
Možda se samo bojim starenja,
Ne zbog starosti već što možda ne stignem sve
Što srce zarctalo je...

Ovu pjesmu posvećujem onoj što snima,
U kojoj je samo ostala zloba i previše je ima.
Meni ne može ništa, a ja njoj ne želim.
Cjelivam dalje da zacijelim !

Nije mu ništa po prsima bilo,
Pari se i da je slomija krilo.
Pa stoji na siki, a val ga tira,
A nije tija i nije bira.

Kad plima dođe, šta će bit s njime?
Od njega neće ostati sime!
Samo tek pisma šta je ispala,
Pa mu je na tren i krila dala.

Ko gradovi bez ptica,
Ko neka vječna besparica,
Stigmatizirane duše
Kako nas nanjuše?!..

A htjeli smo samo svoje,
Ti zoveš me - zlato moje.
Ja tebi tepam milo
I sve se izgubilo...

Gdje se sakrio osjećaj za magiju?
Zašto osluškujem samo nostalgiju?!
Sve je prazina, nema nam spasa
Naša je ljubav tabula rasa...