Sewen

Gdje smo bili, što smo ono htjeli?
Ništa više ne znam ja o nama.
Ovu tamu, zovem beskraj bijeli.
Tako živim, mislim godinama.

Druga kava tek me blago budi
Kod mene su nepromjenjene stvari.
10% od dana što nudi
Meni dosta, skromno duša stari.

Ti si jugo i donosiš kišu.
Uz tebe me iste stvari vežu.
Pa se sjetom trenutci ispišu,
Kad ustanu i kad samnom liježu.

Poslodavac eto, opet nas vara
Opet su nam rekli - nema se para.
Moram se riješiti "luksuzna života",
Da mi je barem petica lota...

Poslodavac eto živjet mi brani.
Najlakše je evo ušparat na hrani
Kruha od jučer, bez juhe i mesa.
Što ću za ručak - nema tog stresa.

Cipele nosim već godinu petu
Nisam baš sretan na ovome svijetu.
I nema nade, potrošio sve sam
Jer ne znam tko sam i ne znam gdje sam.

Noćas će opet kišiti.
Nisam tražio motiv.
I da će se uslišiti
Sve moje za i protiv.

Ovo je glavna ulica, avenija
Po četiri trake sa svake strane.
Tamo preko je Slovenija.
A dalje ne postoje mane.

Ostavljam kamen koji ljubim.
Idem u svjetlo iz mraka.
Ostavljam sve što gubim.
Za dio pravog EU zraka...

Ostavi me,
Samo mi izazivaš bis!
A bis je sve veći!
Ostavi me,
Taman sam poša u vis,
A sad ću zaleći.

Na Cvitnicu,
Naša si me ka sitnicu
Koju si izgubija davno...
I doša na slavlje katoličko i pravoslavno!
Na Cvitnicu,
S grimasom na licu...

Pari da se mogu prominit?!
Pari da me nisi uspija zakinit!?
Uzburkan i smušen
Odprije ugušen...
Bez arije
Ruzinave limarije.

Ne znan šta ću ti reć!?
Tija bi samo uteć.
I moga bi
Boga mi...

Nebo je zaružilo.
Dobro je poslužilo
Da mi lice sakrije
Od nje.

U meni se pomaklo.
Šta mi je to promaklo?
Da mi ništa ne ide
Bez nje.

Pa sam opet sinoć pija
Pa sam opet sve razbija.
Neće riči priko usta,
Ne zna srce ni da gušta.
Zaboravi sve
Ujutro je najgore.

Ja ka usidren sam brod.
Sidrin pogled u taj pod.
Ništa ne ide
Bez nje...