Sewen

Birali smo ljude krive
Datume i godine
Sve nijanse boje sive
Tako dalje ne ide.

Birali smo ideale
Onda smo ih izdali
Bili smo ko 2 budale
Ali smo preživjeli.

Život postavlja nam zamke
Na prvom je mjestu sjeta
Nismo ljudi za rastanke
Već da ljubav nam procvjeta.
Život uvijek šansu pruža
Imam za nas ludi plan
I trn može biti ruža
A proljeće svaki dan.

Mladost ludost što li već
Nismo znali priznati
Krivo vrijeme kriva riječ
Sve smo to preživjeli.

Ja sam tamo preko i sve se zna
Moje ime pisano je malim slovima
U mojoj knjizi ti si zadnja stranica
U isto vrijeme požuda i moja tamnica.

Ja sam tamo preko i sve mi fali
Uklanjam barijere putem gdje smo stali
Toliko toga želim još da s tobom dijelim
Jer samo tako mogu da zacijelim.

Moje suze imaju tu mušku stranu
I moja obećanja sva u šaku stanu
Da mogu ovo vrijeme stisnuti na čas
I opet vjerovati ponosno u nas.

Sve četri strane svijeta vode istom cilju
A ja u svakoj imam te u izobilju
Odledi moje misli da ti čujem glas
Da mogu vjerovati ponosno u nas.

Zbog nekih riječi sad mi je žao
Da će je slomiti ja nisam znao
Vjetar sve lomi i svjetlo slama
Sa druge strane i ona sama

Pjesmu joj pišem i note skladam
Oprostu njenom samo se nadam
Šalji joj vjetre to svjetlo malo
Jer samo do nje meni je stalo
Šalji joj vjetre daleko kiše
I moje pismo - u njemu piše

Volim te za sve godine koje jesu
Lako je srcu mome pronaći adresu
Godine prošle i koje će doći tek
Jednostavno volim te zauvijek.

Bija san ti uvik viran
Ti si rekla - svoje tiran.
Bija san ti pravi sluga
A ti meni nikad druga.

Srića ti se mojon gosti
Utirala straj u kosti
I još bi se sve to vuklo
Ma zaresta šta je puklo.

Ne moreš me fermat više
Ne slušan te prazne riči
Sada iden ma bez priše
Ovi već na život sliči.

Ne moreš me fermat više
Neću više s tobon falit.
Sada iden ma bez priše
A ti moreš žalit...

Ne spuštaj mi slušalicu
Ne prekidaj vezu.
I prihvati sanjalicu
Ti si na potezu.

Sve sam ono što si htjela
I tebe sam snio
Nisam čovjek od odijela
Samo tvoj bi bio.

Vrijeme prolazi i dane slaže
A čekanje ništa ne pomaže.

Ako sam kriv za bilo što
Oprosti što sam pogriješio.
Ako sam prav oprosti i to
Ja samo sam volio.
Onako kako znam
Takav sam...

Oblaci su tako blizu kao da me diraju
Kapi kiše hladno zvone gdje će pasti biraju
Neke strane u životu moramo okrenuti
Da bi znali poći dalje i pjesma će krenti

I kako uvijek bude posljednji doznam
Poruka stigla meni a moja nije
U susret gradu idem kojeg ne poznam
E da sam kojom srećom krenuo prije

Al što se sada može samo ću mira
Neka te stigne sreća i nek te prati
I kada naša pjesma opet zasvira
Znam jedno od nas više neće je znati

Znaš li tko? To sam ja!
Ostavljen da ostavlja...
Jednom kad crta se podvuče
Kao kaput kad se svuče
Jednom kad me ko drvo posječu
Nema više, ne želim i neću!

Iskrivljena vrata stara
Nema više čestitara
Blagosova vodom svetom
Ni radosti dvajespetom...

Iskrivljena vrata stara
Ispratila su domara
Ne preleću niti tice
Ne svraćaju ni skitnice...

A ja kad se zrak ukruti
Božićnu ću pismu čuti
Pivaju je sritna lica
Svi smo ka i mala dica.

Kad se vrate uspomene
Obrazi se zarumene
Dani su mi ka u raju
Pa bi da mi vično traju.

Iskrivljena vrata stara
Ni pod borom nema dara
I pari mi gore biće
Neka tuga na me priće.

Imperijalno govedo u konzervi se gnječi
Al govedo je govedo i tko može da spriječi
Ono dugo muuu i onu tvrdu riku
Teško meni ludom osvetniku.

Mi slabići ponikli iz sela smo u svezi
Poslije će nam priču pričat meki bakrorezi.
Učit će o nama kako je bilo par budala
Tražili su više bez da im reknu hvala.

Mogli bi nam dat imena jer svi smo ko James Deanovi
Il jednostavno neka grupa Sewen i njegovi sinovi
Buntovnik do buntovnika promašena investicija
Izgubljeni u prevodu i lažna jurisdikcija...

Ne mogu te čekati vječno.
Ni pristati na prosječno.
Ne mogu biti jači
Jer lako me zakači.

Ja ko miljenik sjena,
Ko miljenik uspomena
Imam tebe u tragovima samo,
A predugo se već znamo.

Izgubit ćeš me ko tebe ja
U svijetu od iluzija.
Na mjestima gdje smo stali
A kao da nismo znali...

Opet te slike iz neke zbilje.
Miriše ruzmarin i mlado smilje.
Pa se sve vrati brigom i strahom
Pjesmom narodnom i sevdahom.

Izgubit ćeš me ko tebe ja
Ko zrak u pukotinama.
Na mjestima koja smo znali
A nismo ih prepoznali...

Imali smo ljubav imali smo vrijeme
Sve ono bitno da iznikne sjeme
Imali smo zivot imali smo nadu
Bili smo najsretniji u ovom gradu

Imali smo snove imali smo sreću
Pa gdje je nestalo što imati neću
Imali smo tople ruke oko vrata
Sada sve se vrti od inata

Al neću te noći prekratke
Ne želim te nositi kao mrlju za vratom
Ne želim likovati ratom...
Al neću ostatke
Idemo s kartom prema jugu
Imam trik da prevarim tugu

U zraku je miris rata
Barut se za usne hvata
Krivnju znam ne mogu sprati
To ne pušta kad zahvati.

Klečući sam ušao u sobu
Raspoznah svoju pokidanu robu
Na podu škare, ti razmazanog ruža
Čekaš izdajicu od svog muža.

Ništa oprosti, dogodilo se
Kad pukne to je zauvijek
Kad sam se počastio
Sve sam upropastio.
Trebala je tajna ostati
Ja opet onaj stari postati
Al postadoh samac
Za jeftin mamac.

Utjerivač sam sjetnih tema
Boljeg od mene nema
Još da zaključim ovu noć
Do jutra će zaborav doć.