OSTAVLJEN
Oblaci su tako blizu kao da me diraju
Kapi kiše hladno zvone gdje će pasti biraju Neke strane u životu moramo okrenuti Da bi znali poći dalje i pjesma će krenti I kako uvijek bude posljednji doznam Poruka stigla meni a moja nije U susret gradu idem kojeg ne poznam E da sam kojom srećom krenuo prije Al što se sada može samo ću mira Neka te stigne sreća i nek te prati I kada naša pjesma opet zasvira Znam jedno od nas više neće je znati Znaš li tko? To sam ja! Ostavljen da ostavlja... Jednom kad crta se podvuče Kao kaput kad se svuče Jednom kad me ko drvo posječu Nema više, ne želim i neću! |
< | prosinac, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |