Sewen

Samo sam tužan, pa sta.
Između zemlje i oblaka.
Tamo sam dusu svoju skrio.
Tamo nikad sretan nisam bio.

Ja sam ko nedovrsena priča.
Ko da oglasavam podne s Griča.
I nitko ne zna sto smjeram.
Život nikako u red da dotjeram!

Boje se ukazuju sve rijeđe i rijeđe.
Manje je živih, sve sive i smeđe.
Malo je sjajnih, a vise ih je mat.
Malo je nade za zajedno ozdravljat...