Sewen

I opet te čekam napuklih snova.
Prevaren i miran, ostavljen bez nade.
Ko suhi sam cvijet u kamenoj vazi.
Pitam se stalno - sto ti to rade?

Do jučer sam tražio tek malo pažnje.
Do jučer sam imao prosijedu vjeru.
Sada sam pjesak slomljenih krila.
I stvari su krenule u pogresnom smjeru.

Posljednja slamka.
Vjetar s juga.
Dlanovi prazni.
Ko beskrajna tuga.

I opet te čekam na magistrali.
Obzorom prolaze noći i dani.
Dodirujem patnju, iz navike isti.
I mojim se strahom uz dopustenje hrani...