I opet te čekam napuklih snova.
Prevaren i miran, ostavljen bez nade.
Ko suhi sam cvijet u kamenoj vazi.
Pitam se stalno - sto ti to rade?
Do jučer sam tražio tek malo pažnje.
Do jučer sam imao prosijedu vjeru.
Sada sam pjesak slomljenih krila.
I stvari su krenule u pogresnom smjeru.
Posljednja slamka.
Vjetar s juga.
Dlanovi prazni.
Ko beskrajna tuga.
I opet te čekam na magistrali.
Obzorom prolaze noći i dani.
Dodirujem patnju, iz navike isti.
I mojim se strahom uz dopustenje hrani...
Post je objavljen 27.04.2017. u 11:43 sati.