Sewen

Dok čekam poziv da nemir ublaži.
Po tvrdom te jastuku ruka traži.
Al prazan se pogled o zidove odbija.
Razbija nadu, kroz grudi probija.

Nije me iskrenost na početku krasila.
Al toliko puta, ona me spasila.
Sad mi je ravnodusnost nepoznato stanje.
Dok mislim na te, bježim sve manje.

Ti si mi sampanjac novogodisnje noći.
A Nova će sredinom proljeća doći.
I nadam se neće proći.

Bojim prazninu da se nasmijem.
I pružam ruke da ih ugrijem.
I vapaj i jecaj i krik, sve jednoglasno.
Ja ću se opet ponijeti časno.

Dok čekam poziv da nemir ublaži.
I obećanje - ne brini, sve važi!
Ne da mi sjeta na oči snove.
Pa misli teske svitanje love.

Ti si sampanjac novogodisnje noći.
A Nova će sredinom proljeća doći.
I nadam se neće proći...