Sewen

Moje vrijeme prolazi, odlazi,
I beskraj samoće me ljubi.
Predajem snove mostovima u vlazi.
Sjenama, mahovini, tisini kad zatrubi.

Ispričao sam stoput ovu svoju priču.
Al nije bilo sluha sa suprotne strane.
Iz očiju suze kao mlada stabla niču.
I sire svoje zimzelene grane.

Onom ću stranom sume gdje svjetlost se lomi.
Jer samo ona zna ovo srce da udomi.
Samo ona razumije ovu težinu laži.
A tebi ako je stalo, tamo me potraži.