Moje vrijeme prolazi, odlazi,
I beskraj samoće me ljubi.
Predajem snove mostovima u vlazi.
Sjenama, mahovini, tisini kad zatrubi.
Ispričao sam stoput ovu svoju priču.
Al nije bilo sluha sa suprotne strane.
Iz očiju suze kao mlada stabla niču.
I sire svoje zimzelene grane.
Onom ću stranom sume gdje svjetlost se lomi.
Jer samo ona zna ovo srce da udomi.
Samo ona razumije ovu težinu laži.
A tebi ako je stalo, tamo me potraži.
Post je objavljen 13.04.2017. u 22:45 sati.