Sewen

Zašto mi ne dopustiš da te uvjerim
Koliko si u krivu i koliko si u pravu!
Misli su vjetar, da tebi ih usmjerim
To želim, da ih serviram ko jutarnju kavu!

Na beskonačnu šutnju nisam spreman
Jer toliko vremena nemam...

Čija je zasluga i tko mi te bacio na put?!
Sad nije ni bitno, sve je slučajnost luda!
Tvoje je ime što prvo ujutro ja želim čut.
Shvaćaš li da s tobom povjerovah u čuda!

Na beskonačnu šutnju nisam spreman
Jer toliko vremena nemam...

Il me odgurni il me zagrli
Samo uradi nešto, reci!
Jer najviše bole ovi tvoji
Neispaljeni meci!