Sewen

Hajde mi zamiriši.
Na ovoj kiši.
Da te uvijek pamtim.
Da te uvijek vratim.

Dajte kralju što mu pripada.
Prosjaku što ga zapada.
Svakom svoje.
Meni moje.

Izvadi mi nož iz grudi da iskrvarim.
Da nesreću koja me čeka prevarim.
Da budem brži, da ne ostarim.
Jer najgore bi mi bilo biti sam.
I da unutarnji glas ne posluśam.
A on kaže idi.
Na tebi se to niśta ne vidi.