Sewen

Neke sam noći potrošio iz gušta
Na neke srce još suzu propušta,
Neke sam dane živio ko zadnje,
I nikom neću reći mjesto radnje.

Neke sam ljude volio ko braću,
Neke ko sestre, rod i tu stat ću,
Još mi se voli i one kojih nema
Jer možda mi zadnju sad večeru sprema

Život moj,
Osjenčen ko tetovaža,
I svaka slika mi draža i draža,
Čak i ona gdje sklizla je ruka,
I kad je pukla bruka...

Život moj,
Cijenim kao i svačiji,
I nikada ne bi bio drugačiji,
To sam ja, pored svih blokada
To sam ja, ovdje i sada!