Sewen

Jesam li mogao bolje? Jesam! A nisam!
Prošla su vremena bremenita,
Vremena vremenita,
I toliko smo uspona i padova mogli imati,
Uzimati i primati, a nismo...

I ja zagrlih neku samoću ko boemi, šansonjeri,
Al ne pjevam uz Seinu, već u garsonjeri.
Ovdje je moj Paris, moj baguette,
A moje misli zaklopih u paket
Da ne pada prašina...

Kažu da put trnjem zna biti posut,
Al moj je zvijezdama osut,
No i zvijezda svjestan sam može postati trn,
I ja ublijediti pa osvanuti crn, siv...
Neživ...

I osjećam se kao da šaljem poruku
Onima koji koji ne misle svojom glavom,
Onom pravom!
Na umu mi je zapamtiti,
Sve su to snobovi i paraziti!

Jesam li mogao gore? Jesam! A nisam!
Zahvaća me prijatelj Parkins pa se gubim,
Al možda se i zaljubim,
Samo neću svjestan toga biti,
A ti ako saznaš, ti me štiti...