Sewen

Od česme pravo. četvrta klupa
Tu smo oduvijek sjedili skupa.
I još se stara nazire boja
Urezano ime, ljubavi moja.

Čini se slabo prolaze tuda,
Ljudi sve manje vjeruju u čuda,
Ja sa samoćom sklopih suradnju
Dadoh joj svoje srce na pladnju.

Pjesme kad čujem što su nam svirali,
Još me zabole jer mi smo ih birali,
Pitam se samo kako smo uspjeli
Toliko pasti, a nismo se uspeli.

Nije sve suđeno da roman postane,
I nije dovoljno kad mrva ostane
Pregršt sitnica tvore romansu
Samo sa jednom, nemamo šansu!