Sewen

Pisnici se probudu prid zoru.
Onda slažu nike slike stare.
Bacu ješku u duboku moru.
Stavu masku pa ribari pare.

Ja sam zavit reka pa poreka.
Moj je život ka mačak u vrići.
Znam da ništa lipo me ne čeka.
Okrenija ja sam leđa srići.

Pritisne me tako češće.
Kada oblak misec skrije.
Da mi nevoja zaplješće.
Ka da niśta nije.

Pritisne me pa me nosi.
Čas će doli, čas će gori.
I ne pita više ko si.
Samo te obori.

U ovoj noći dijelimo sve što smo stekli,
I zvijezde smo prebrojili, sjajem opekli,
Dok koraci su dalji, sve ih bolje čujem
Stavljam ruke u džepove i psujem...

U ovoj noći dijelimo sve što se dade
Ne dugujemo nikome, kad nema nade,
Uspomene napuštam, ne sjećam se ja
Kad si zadnji put ovako zaspala.

Ako si našla mir, vrijedi se rastati,
Vrijedilo je griješiti jer ljutski je opraštati,
Ako si našla mir, nek si izgubila mene
Nije ova granica, stanica za zaljubljene...

Prije svitanja sve krene
Pa me more uspomene,
Čuvam neke cedulje
Tvoje kratke poruke...

Život mi oporezuje
Bol suzama povezuje
Ova sudbina je mrak,
A ja se trudim biti jak.

Al' se tuga primila
Kako bi prezimila
I bila lijepa.
Ljulja i ne smiruje
Pa sad ne proviruje
Iz moga džepa!

Za moju pospanost, kriva je bura,
Iša bi pravo, ma tilo tetura.
Al nije mi eto ni malo ža'
Sinoć sam tebe odabra.

Za ove oči šta vide pola
Sunce ih draži i lipi smola,
Samo je jedan melem to znam
I želja da s tobom ostanem sam.

Ako sam naša sve šta mi triba
A moglo bi tako i bit.
Nek bura pleska i kiša šiba
I neka me osudi svit,
Al moju sriću ko more platit?!
To šta ćeš se meni vratit!

Vrime mi je partit
I dan će okratit
Ugrist će me tama
I ostat ćeš sama.

Želu te izgurat
Moreš ti izdurat.
Orkanska si bura,
To je moja cura!

Uvik si bila od sviju jača
Uporna, vridna, ako ko pita
Jubav si ispod pokrivača
Ja ću te gledat sa drugog svita.

Uvik si bila, sva moja snaga
Ne daj se srićo i kad ti brane.
Jubavi moja, jedina, draga
Ja ću te čekat da druge strane.

Tili su se gurat
Tili su te tirat
Ti im nisi dala
Jer si moja mala.

Sija je samo kraj mene i počeja priču:
Na šta nam danas dica za gospu liču.
U moje vrime se znalo stariji ko je
Ovi bi danas bez truda i bez da se znoje.

Ima sam četri sina, lipa i šesna
Svaki je tija mi bit ka ruka desna
Tri su se ženila brzo, četvrti nije
Njemu su sve žene bile samo ka prije.

Zna sam za koju momčad navijaš sinko
Isto te iz srca neće izbacit niko
Bitno je da si sritan i da se smiješ
Ti si mi sunce i moje srce griješ.

Cilo sam vrime čeka na drugih troje
Neviste će mi rodit unuke moje
Ma one samo u skitnju, digle kredite
"Triba se živit jer ko će mislit na dite!"

Prodale su mi kuću i sva tri stana
Nisu me obišli evo godinu dana
Od četri sina, jedan puno mi vridi
Osta je sad ka i ti, uz mene sidi.

Zna sam za koju momčad navijaš sinko
Isto te iz srca neće izbacit niko
Bitno je da si sritan i da se smiješ
Ti si mi sunce i moje srce griješ.

Tu mi iz oka pobježe barut,
Opet ćeš na me' ti paljbu sasut,
A moje te srce svim žarom cjeliva,
Moja je ljubav za tebe nedjeljiva.

Upijam, slušam, tužan i jadan,
Priče iz kreveta što dugo je hladan
Pokušavam shvatiti, što s nama bi
Sve su se vratile, samo nisi ti!

Ispijam suze jer suzama služim,
Samo se s lošim ljudima družim,
Samo sa tužnima do zore pijem
Pa pružam ruke da ih ugrijem.

Kad ti srce slome, navika je slaba
Kad ti srce slome, vjerovat je džaba!

Uvik zavolim krive
Uvik samo stative
Uvik se ja opečem
Uvik prerano skrećem.

I mladost me je prišla
Pa više nema smisla
Jer poravnat će se staza
Prije prvog mraza.

To šta sam proša - proša,
To di sam doša - doša,
Sad mi je za ostat vrime
Oladit će me zime.
Ti moje punte zbroji
Iz grešaka složi i spoji.

Sav moj je svijet od vjetrova sklopljen.
Od morskih suza ja sam oklopljen.
Uzalud sva moja obećanja.
Meni se ovdje vise ne sanja.

Al sve dok puše, ja dišem i bdijem.
Mada se pravim, svejedno se smijem.
Kažu da smijeh sve briše.
Bio sam i nema me više...

Odlazim sigurno, koracima sitnim.
Izvlačim misli pod izgovorom hitnim.
Bijes će pasti na pločnik i pući.
A ja ću tad biti u svojoj kući.

Ko između dva svijeta, žutim,
I kamo da se sad zaputim?
Odbacio sam prividno svoj san
I opet nisam bio izabran.

Zapalio sam dušu, sad je dim
I sada drugima ja zavidim.
Nema ovdje ni mira ni raja
Tankom niti dan se s tamom spaja.

Uvenut ću od težine na prsnom košu
I steći ću opet staru, naviku lošu
Da okrivljujem cijeli svijet
Za pokušaj za let, za pad,
Koji se dogodio sad!

Sto je od nas moglo biti.
Da je potrajalo jos.
Tko te gleda, tko te stiti.
Kad ja sam los.

Na ove ruke milost pala.
A na ramena velik trud.
I ti si od nas odustala.
A meni rekla da sam lud.

Onaj tko povrijedjen je vise.
Nek prvi baci kamen.
Zivot uci i pravila pise.
To ti je ko amen.

Obraz danu ti ukradi.
Pa ga sa sobom ponesi.
S kim to srce kucu gradi.
Njemu osmjehe odnesi.
Meni ostavi da imam.
Ovo sad da vjecno pamtim.
I na sebe preuzimam.
Tvoj i moj bol da propatim.

Kośara puna suhog voća.
Ko kad ostane samoća.
Pa se s hladnih zidova sliva.
Tuga opipljiva i živa.

Na stolu proliven tuš u boji.
Što na pismu dobro stoji.
Al nisam ni riječ napisao ja.
Riječ je u grlu zastala.

Misli skinuo sa tavana,
Pokrio sam ispod jorgana.
Da me griju sve dok nisi tu.
Pa se nadaju pa te čekaju.
A znam da sve je uzalud...

Ima li sreća cijenu da je platim.
Ima li ljubav dušu da je shvatim.
Ima li lijeka da mi rane liječi.
I nekoga da nedostatke spriječi.

Ti kad si ovom cestom trag svoj skrio.
U jednom trenu si me pobjedio.
Sa tobom navika je, al je trebam.
Ja nikog osim tebe neću, nemam.

Pustio sam andjela da leti.
Možda me se na slobodi sjeti.
Možda sa visine brine za me.
Među mnoštvom ipak prepozna me.
Možda ćeš i ti, ljubavi...

Trebao sam s tobom biti
Ovaj dugi kišni dan.
Na daljinu me zaštiti
Ovako sam nesretan.

Sve smo rekli po sto puta
Moje srce dajem ti.
Dok to tvoje ne zaluta
Il' dok me ne prevare.

Tvoja je odluka grijeh mojih misli,
Tu smo jedno uz drugo se stisli.
Al' sumnja mori, ubija, griješi
Mjesto da tješi, zlokobno se smješi!
Sretan sam, tužan ,u isti mah
I svega me, svega me strah!